samo sam cijeli prosli tjedan radila punu satnicu, pa nisam nis stigla pisati.
a i u zadnje vrijeme visim na pticici. malo mijenjam umjetnosti, da vidim dal cu nac jos koju da mi ide.

pocela je korizma. odlucila sam se odreci shoppinga. u biti je to sebicno, jer je to nacin da se suocim sa svojim depresijama bez neke tampon-zone kao sto je nova haljina. ali koristiti ce mi. vjerujem da hoce.

a svake nedjelje imam muskulfiber. prije 3 tjedna u nogama, pa u rukama, a sad na trbuhu. treninzi su sve zesci i tezi, i po prvi put, kad sam se potapsala po trbuhu, se nije bas sve zatreslo. dapace, nazirala se nekakva tvrdja masa. samu sebe sam sokirala.
a o treninzima nisam ni pisala. ni necu jos. cijelo drustvo me cudno gleda kada im kazem da subotom ne mogu van prije 22.30 jer sam na treningu, a mnogo ljudi, pa i na blogu, ne shvaca to kako jest. i zato mi je zao. jer stvarno ne znaju sto propustaju. ako zanemarimo predrasude. pa neka zasad ostane moja intimna stvar...
samo cu priznati da uzivam kao nikad do sad. slobodna sam, opustena, osjecam se puno bolje sama sa sobom. plesem, vjezbam, uzivam i jos jednom u glazbi, ali ne u sviranju, vec u sjedinjavanju pokreta i osjecaja.

malo konfuzni post, ali sretna sam.
ne, nisam se zaljubila, niti sam u novoj vezi. a tko zna, mozda i to jednom dodje.

budite dobro!