nedjelja, 06.03.2011.

Revolucija na naš način

Koji smo mi revolucionari...jučer sam pola dana utrošila nagovarajući prijatelje i poznanike da se prošetamo do centra grada gdje bi se trebao održati prosvjed...

Neki su rekli da idu na maškare (!), drugi da je koncert Lepe Brene (!!), a treći da je finale Dore (!!!)...čak i naša draga Wind, koja je inače uvijek spremna za svakakvu akciju, mi je objasnila da ne može prosvjedovati jer se više uklapa u sliku buržujke s obzirom da ima stan, auto, bunde i nekoliko broševa, te se odlučila za šetnju do Lovrana.

I onda me je stvarno potakla na razmišljanje...zar bih trebala prosvjedovati umjesto prijatelja koji su nezaposleni ili mladih koji ne vide budućnost dok istovremeno oni skaču uz potresuljke na maškarama ili na Breninom koncertu?

Posao imam, a i stan, auto, bundu i broševe, djece nemam za čiju budućnost bih trebala brinuti, imam i revolucionarnu povijest kad sam reskirala vlastitu sigurnost, imovinu i karijeru, pa zbog čega se onda uzbuđujem kad se ljudima ne da prosvjedovati?

Vjerojatno što sam u duši uvijek revolucionar, zato što vidim oko sebe nepravdu i razlike, što me sve to dotiče... a najviše me izluđuje primorski mentalitet i čuvena izreka „kemu se molit ni mu se grozit“, ili pak hrabrost unutar četiri zida uz onu „ki nam ča more“...

Na kraju sam ipak zaključila da su moje revolucionarne godine prošle, izvalila se na trosjed i gledala Doru...

Lorica nam je osvjetlila obraz...

- 09:36 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.