petak, 18.03.2011.

Hrvatska ulica slavnih


Danas sam markirala s posla, znam da nije u redu, ali zadnjih tjedana sam se namučila kao konj da obavim sve što treba i to uz grlobolju, glavobolju i udarnu dozu antibiotika. I tako sam odlučila da očistim mozak od svega, lijepo prošetam Opatijom i popijem kavu s Wind, a usput smislim nešto pametno za znanstveni članak koji pišem ili barem za kakav blogerski post...

I taman se ja parkiram kad Wind zove i otkanta me u zadnji čas, uz obrazloženje kako joj se privlačnijom učinila kava s određenom muškom individuom (ne zamjeram, Wind, razlog više nego opravdan). No dobro, pomislim ja, ne smije me ništa omesti u planovima, prošetala, kavicu popila, a usput mi se i tema posta nametnula.

Dakle, za one koji ne znaju u Opatiji postoji Hrvatska ulica slavnih gdje su svoje zvijezde dobili zaslužni predstavnici našeg naroda.



Photobucket


Zvijezde i imena se nižu bez nekog reda i poretka, ima tu živih i mrtvih, pa onda glumaca, pisaca, pjevača, sportaša, znanstvenika...


Photobucket


Tako su tu Ivan Supek, Nikola Tesla, Dragutin Tadijanović, Miroslav Krleža, Ivana Brlić-Mažuranić, Tin Ujević, Ivo Robić, Pero Kvrgić, Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Branka Vlašić, Janica Kostelić, Mate Parlov, Miroslav Radman, Ivan Đikić, Oliver Dragojević, Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Ivano Balić, Ćiro Blažević, Oliver Mlakar, Željko Reiner (za kojeg slučajno znam čime se bavi s obzirom na moju struku, ali znate li vi?)...


Photobucket


No dobro, malen smo narod i nije za očekivati da svi od navedenih budu u rangu Tesle, ali nisam se mogla ne zapitati po kojim kriterijima se vršila selekcija...

Jedino što me veseli je da nema političara, iako bi se čovjek opet mogao zapitati zašto ne?
Naravno da se šalim, u našem društvu bi to vrlo brzo postala ulica političara...

Koga biste vi predložili?

- 15:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.03.2011.

Revolucija na naš način

Koji smo mi revolucionari...jučer sam pola dana utrošila nagovarajući prijatelje i poznanike da se prošetamo do centra grada gdje bi se trebao održati prosvjed...

Neki su rekli da idu na maškare (!), drugi da je koncert Lepe Brene (!!), a treći da je finale Dore (!!!)...čak i naša draga Wind, koja je inače uvijek spremna za svakakvu akciju, mi je objasnila da ne može prosvjedovati jer se više uklapa u sliku buržujke s obzirom da ima stan, auto, bunde i nekoliko broševa, te se odlučila za šetnju do Lovrana.

I onda me je stvarno potakla na razmišljanje...zar bih trebala prosvjedovati umjesto prijatelja koji su nezaposleni ili mladih koji ne vide budućnost dok istovremeno oni skaču uz potresuljke na maškarama ili na Breninom koncertu?

Posao imam, a i stan, auto, bundu i broševe, djece nemam za čiju budućnost bih trebala brinuti, imam i revolucionarnu povijest kad sam reskirala vlastitu sigurnost, imovinu i karijeru, pa zbog čega se onda uzbuđujem kad se ljudima ne da prosvjedovati?

Vjerojatno što sam u duši uvijek revolucionar, zato što vidim oko sebe nepravdu i razlike, što me sve to dotiče... a najviše me izluđuje primorski mentalitet i čuvena izreka „kemu se molit ni mu se grozit“, ili pak hrabrost unutar četiri zida uz onu „ki nam ča more“...

Na kraju sam ipak zaključila da su moje revolucionarne godine prošle, izvalila se na trosjed i gledala Doru...

Lorica nam je osvjetlila obraz...

- 09:36 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.