|
Najveća mi je muka kad mi netko priča o tome što je sanjao, jer mi se to odmah uklapa, možda i griješim, u one priče o odlasku na Mjesec ili dobitku na lotu.
Ja se pak rijetko sjećam svojih snova, a ako ih se sjećam to su nekakve more koje odmah pokušavam zaboraviti.
Ali, pred vikend kroz san mi prokaskao prekrasan konj vranac, pogledah u internetski sanovnik i pročitah značenje kao «sreća, dobitak». Uz to, lijepo sunčano vrijeme, pa Valentinovo, maškare u Rijeci itd, itd…
Ipak, jučer se probudih, a u grlu kao da mi je ona bodljikava tikvica. Cijeli dan prešutim, ne pušim, tankam se čajevima, jel' može gore?
Izgleda da može, jer sam noćas sanjala vlastito vjenčanje…reći ćete pa što je tu grozno? Nije ništa, ali zamislite da morate organizirati vjenčanje s nekim s kim živite već skoro pola života…
Usput ću vam ispričati nešto zanimljivo: moja mama koja se razvela nakon desetak godina braka mi je jednom rekla: «Da počinjem život ispočetka opet bih se udala za tvog oca», a nona koja je pola stoljeća bila u braku zamišljeno je izjavila jedne ljetne večeri u svojoj devedesetoj godini: «Možda sam se ipak trebala udati za Krmpotića».
Pa ti sad budi pametan i slušaj starije…
Uh, počela sam petljati onako tipično ženski, ni sama ne znam što sam htjela reći. Bit će da je grlobolja razlog…Oni koji me znaju jasno im je kako se osjećam (šutnja, nepušenje, čajevi), još samo da mi padne internet veza…
Sretno vam Valentinovo!
|
