|
Dobre sam volje jer se konačno izborih s poslom i internetskom vezom, pa mogu skuhati jednu laganu kavicu.
Priča prva:
Dobar prijatelj bloger mi je prije godinu dana prilično ljutito ispripovjedao kako je nakon višemjesečnog virtualnog druženja s jednom djevojkom njihovo upoznavanje neuspješno završilo, izjavila je da nije osjetila «ono nešto».
Priča druga:
Sjedimo nedavno nas tri blogerice na kavi u Opatiji i razgovaramo (uglavnom) o muškarcima.
(Zato volim blogerske kavice jer se tu najmanje priča o problemima, politici i svakodnevnim obvezama.)
I dok nam jedna opisuje susret s novim udvaračem pitamo je kratko:
Jel' ima «ono nešto»?
Dakle, izgleda da je najvažnije da netko ima «ono nešto», pa onda i ti osjetiš «ono nešto». Sreća da je «ono nešto» širok i nedefiniran pojam jer bismo u protivnom bili u gabuli.
U čemu je tajna?
|
