|
Nije me dugo bilo, svašta se u međuvremenu događalo, ali najbolje da krenem od onog gdje smo stali…muka s križima i dalje traje, u toj mjeri da je moj dragi šef prije neki dan izjavio da mu je dosta mog samoliječenja i zakazao mi pregled u ortopedskoj bolnici u Lovranu…Nisam baš bila oduševljena, ali istina je što kažu da jednog trenutka kad ne vidiš izlaz (narukvica još nije stigla, a injekcije i akupunktura nisu pomogle) jedva čekaš da ugledaš liječnika.
(Prije pregleda sam popila kavicu s našom dragom Zmajkom, koja vas usput sve lijepo pozdravlja.)
Dakle, kad sam ušla na vrata, uvalila se u kožnu fotelju i ukratko ispričala svoje muke, simpatični muškarac u bijelom je prozborio:
«Vi se sigurno šalite, jer vi meni uopće ne izgledate kao neko ko ima takve probleme», nakon čega je nazvao fizijatricu i opet ponovio «Šaljem ti našu kolegicu koja se već mjesec dana muči s bolovima, ali ona uopće tako ne izgleda…»
(Rezultat je da sam krenula na višetjednu terapiju s upozorenjem da mi u početku može biti još gore i gle-stvarno su u pravu)…
Usput me odlazak liječniku podsjetio na doba kad sam kao friški diplomant po preporuci svog profesora otišla na Veterinarski fakultet tražiti posao. Moj nesuđeni šef me je lijepo saslušao, pogledao ocjene i preporuke, i na kraju izjavio:
«Vi se sigurno šalite, jer vi meni uopće ne izgledate kao nekakav znanstvenik…» Ne znam što je pod tim mislio, valjda sam mu bila čudna u narandžastom mantilu s tonom bižuterije oko vrata i ogromnim naušnicama, priznajem da nije bilo pametno jer posao nisam dobila, što se kasnije pokazalo i ne tako lošim ishodom…
Uglavnom, htjela sam reći da izgled može i prevariti. Mnogo puta je i mene prevario nečiji izgled, ne u smislu da je bitno kako neko izgleda, je li ugodne vanjštine ili ne, već da ne odaje ono što ste očekivali sukladno nekakvoj situaciji, ili ako ste nekog samo «poznavali» virtualno…
Čak mi se i dvaput na blogerskim susretima slično dogodilo. Prvi put sam se uspješno predstavila kao blogerica Demetra i izdržala punih petnaestak minuta u toj ulozi, a drugi put mi je Teuta tijekom upoznavanja rekla kako sam sigurno blogerica Vitae…Iste večeri sam dobila i kompliment od Kolegice Mice kad sam izjavila da joj po godinama mogu biti mama:
«Ti se sigurno šališ, Majstorice…»
(Ispada da se stalno šalim, ali ustvari ja se i volim šaliti…)
Jeste li vi imali sličnih iskustava? Što mislite da li vrijedi ono da izgled zna prevariti?
*Naslov me je inspirirao zbog knjige s kojom sam se sjajno zabavila posljednjih dana: Richard Feyman: «Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman!». Feynman (1918-1988) je legendarni znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, no ovo nije knjiga o fizici. S podnaslovom "Avanture jednog radoznalog čovjeka", ova knjiga pršti energijom, anegdotama i životom. Sjajna uma i duha, vječiti skeptik, duhovit, strastven, Feynman obara stereotip o dosadnom znanstveniku. Njegovi studenti su ga obožavali, žene također. JOŠ NISTE ČITALI FEYNMANA? Obavezno to učinite.
|