nedjelja, 14.12.2008.

Povratak u blogosferu (i/ili prošlost)


Dragi moji, ovih dva tjedna koliko me nije bilo čini mi se cijelu vječnost, neću vam se žaliti i prepričavati kako mi se natovarilo brdo obaveza i obiteljskih problema, neću se ni hvaliti nekim nagradama i uspjesima, već sam navikla na ispreplitanje lijepih i manje lijepih stvari, kao u onoj poznatoj «život je bombonjera»…

Uz današnju kavicu nećemo pričati ni o stezanju remena, niti o Kiklopu i Nives Celzijus, već o jednoj od ovih večeri kad sam se umorna vraćala kući, kiša je padala kao iz kabla, Rijeka je bila zakrčena prometom uslijed poplava, a ja sam, slušajući muziku u kolima, kroz zamagljena stakla promatrala okićene ceste našega grada, nakon čega je mobitel zazvonio i čula sam udaljeni glas drage mi osobe…to me vratilo u neka davna vremena i inspiriralo za današnji post…

"Svaki čovjek ima tajne" kaže Nina Berberova, poznata ruska spisateljica u svojim memoarima pod nazivom "Kurziv je moj", i dodaje: "Ali neki ih ljudi pronose kroz život kao breme, a drugi ih visoko cijene, čuvaju ih, ne smatraju ih otpisanim teretom, već živom silom, koja živi i razvija se i stvara oko sebe život, silom iz koje se, upravo, do posljednjeg trenutka postojanja formira ličnost. Te tajne sjedinjuju u meni prošlost sa sadašnjošću... I u meni je stalno prisutno saznanje da za život ne može biti i nema prekomjernog plaćanja, a da strah od preplaćivanja-predstavlja unutarnje umiranje."

Nina Berberova je s dvadeset godina napustila Rusiju i u velikoj je ljubavi s jednim od najvećih ruskih pjesnika Hodasevičem provela sedamnaest godina. Prva stanica njihovog emigrantskog života bio je Berlin, a s pojavom nacizma sele se u Pariz gdje živi četvrt stoljeća. Kao pedesetogodišnjakinja po treći put počinje život ispočetka, kada po završetku Drugog svjetskog rata kreće, s pedeset dolara i bez znanja engleskog, preko Atlantika u Novi svijet. Tada je, pred put, u svoj dnevnik zapisala:
"Sva prošlost je sa mnom, ona postoji istovremeno sa sadašnjošću. Kao što istovremeno postoje ameba i čovjek."

Ja doživljavam prošlost na isti način, stalno je uz mene. Ponekad je bolno, ponekad lijepo. A vi?

- 11:30 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.