|
Kažu da se to zove «kriza srednjih godina».
Prihvatila sam dijagnozu, vidjevši da i moje prijateljice imaju isti problem. Doduše, neke i veći, s obzirom da su ih muževi zamjenili za mlađi model, pa su još morale proživljavati svakakve bračne brodolome i nanovo stjecati vještine samoodržanja.
Sreća što je ponuda iscjeljiteljskih metoda ogromna, možeš birati između reikija, meditacija, joge, ili se iscrpljivati na aqua-aerobiku ili pilatesu, a možeš se jednostavno pasivno prepustiti slijepom maseru, ili, pak, Ukrajinki koja postiže čuda istodobno te rješavajući i psihičkih tegoba i celulita.
Naravno, uz to idu neizbježne knjige poznatih svjetskih psihoterapeuta «Kako iscjeliti duh i tijelo», «Melem za dušu 1,2,3,4,5» , «Vaginini monolozi», a kad njih apsloviraš onda slijede one sofisticiranije «Djevojka s bisernom naušnicom» ili «Pustinjski cvijet», koje ti pomažu da prebaciš fokus sa svoje na njihove sudbine, i shvatiš da ono što ti proživljavaš je «bijelo perje» u odnosu na trpljenja tih žena.
U međuvremenu ti tijelo sve više šalje signale kao rezultat nagomilanog nezadovoljstva, u vidu migrena, pritiska u grudima, takozvanih «barka-vrtoglavica», i tu se počneš tješiti kako je u pitanju «stres», nova magična riječ koja je zamijenila one dvije nekadašnje dijagnoze «viroza» i «na nervnoj bazi», koje su liječnici najčešće rabili.
I što se onda imaš buniti, sve je kristalno jasno, «stres» plus «kriza srednjih godina» su od tebe napravili ovo kakva si sada.
I tada se nemoćno počneš vrtiti u krug, raščlanjuješ uzroke i posljedice, pokušavajući pronaći nekakav izlaz.
Naravno, u cijelu situaciju se nezaobilazno uključuje slušanje različitih savjeta:
«A da se uključiš u grupu za kiparstvo ili slikanje?»
«Nemam za to smisla, uvijek sam crtala konja ravnalom.»
«Da preurediš interijer stana?»
«Ne interesira me to, u našoj kući je Marin taj koji ima više ukusa.»
«Možda da negdje otputuješ?»
«Čovjek svoju glavu nosi sa sobom i u Zanzibar.»
«Nekakva humanitarna aktivnost?»
«Volim pomagati ljudima, ali nemam snage komunicirati s onima koji su u takvim organizacijama.»
«Možda ti nedostaje dijete?»
«Kako mogu znati da mi nešto nedostaje što nikad nisam ni imala.»
I na kraju slijedi slušanje zaključaka tipa prerano-prekasno:
«Prerano je da se osjećaš tako depresivno da bi najradije pobjegla na pusti otok.»
«Prerano je da već imaš klimakterične simptome.»
«Prerano je da ti nije stalo do seksa.»
«Prekasno je za nekakvu promjenu posla.»
«Prekasno je za usvojiti dijete.»
«Prekasno je za nošenje takve mladenačke frizure i odjeće.»
Dajte se više dogovorite, je li prerano ili prekasno?
Doduše, ta idiotska dvosmjerna situacija valjda i obilježava razdoblje koje se zove «kriza srednjih godina».
***
Desetodnevni boravak gostiju mi je iscrpio svaku inspiraciju, pa prenosim tekst iz spisateljske zimnice.
Kako se vi nosite s krizom srednjih godina?
|
