|
Dragi prijatelji, zahvaljujem vam na lijepim željama i što ste bili uz mene sve vrijeme. Oprostite što sam vas tako dugo ostavila bez kavice, ali toliko sam u posljednje vrijeme skuhala ovih realnih da mi se sve smantalo u glavi.
Zona me je čak «optužila» da se u nekom sanatoriju liječim od blog-ovisnosti, a miško rekao kako vjeruje da nisam baš toooliko loše da ne mogu napisati nekoliko riječi i da mi je sigurno cigareta u zubima (istina, već sam četvrti dan oko ponoći dimila ispred bolnice).
Naravno da vas nisam zaboravila (a i kako bih kad sam u bolnici primila brdo vaših SMS-ova, a lucija mi je poslala i knjigu Svjetlane Djoni, ovogodišnje pobjednice VBZ-ovog natječaja), primjetili ste da vas pomalo i pratim, a komentare sam ostavljala jedino kad sam nešto čestitala ili pak osjetila da trebam dati podršku.
Dakle, nalazi su OK, ja sam dobro, Kora je čak rekla da dobro izgledam (hvala joj što mi je podigla ženski moral bila to istina ili ne), moguće da sam se pomalo razmazila i da mi prija ova atmosfera gdje uglavnom dembelišem i bjesomučno čitam.
Primjećujem već da nestrpljenje raste, jer iako dobar dio posla obavljam od kuće, jučer su me pitali kad ću se vratiti na faks… ipak mislim da čovjek sam osjeti kad se može ponovno ubaciti u svakodnevnu jurnjavu.
Maki je izgleda također shvatio da ne mora više stalno ležati uz mene i grijati me svojom «zimskom opremom», pa je danas ponosno dojurio s mišem u zubima, tako da mi je skoro pozlilo.
Eto, ovo nije baš bila kavica na koju ste navikli, ali se nadam da će ih uskoro biti, kako virtualnih, tako i onih realnih na blogerskim susretima. (Jeste li me čuli, riječki blogeri?????)
Za kraj opet preporuka: ako vas ljute izbori ili nekakvo stanje u zemlji, pročitajte zanimljive postove kod Amerikanca, pa će vam sve ovdje izgledati ljepše.
|
