|
Prvo bih vam se željela zahvaliti na iscrpnim, ponekad burnim, komentarima prošlog posta, koji je obrađivao jednu ozbiljnu i tešku temu.
Moguće da nisam bila dovoljno jasna, pa bih još jednom željela naglasiti da je stav struke i pravilo da se uvijek poštuje želja pacijenta, tako da liječnik ili genetičar ne može uzeti sebi za pravo da kaže ili zataji nalaz.
Uz to bih vam željela dati i podatak da se, u svijetu i kod nas, na testiranje u ovom slučaju odluči svega 10% osoba.
Ali, nećemo više o tome, već ste po naslovu mogli naslutiti današnju temu.
Ne, neću pisati o Eurosongu i o tome da li se pretvorio u gay spektakl, ni o predstavnici Srbije, ionako smo se toga već naslušali u posljednje vrijeme…
Na temu me je inspirirao film, koji sam nedavno gledala, i u kome je djevojka saopćila majci, inače gay-friendly osobi, da je u vezi s najboljom prijateljicom…tada u obitelji dolazi do lomova, jer majka, u slučaju svog djeteta, doživljava to na drugačiji način…
Ja oduvijek za sebe mislim i često ističem kao svoju najveću vrlinu da nemam nikakve predrasude, da su mi svi ljudi jednaki, bez obzira na naciju, vjeru, boju kože, seksualnu opredjeljenost ili socijalno stanje…Uostalom, imam nekolicinu prijatelja, vjerujem kao i vi, koji su gay i nikad mi to nije smetalo.
Međutim, pitam se da li se naš stav mijenja kad je u pitanju neka nama najbliža osoba?
Što mislite o tome?
|
