|
Čitam ja tako komentare prethodnog posta i iznenadim se da su, unatoč mojim očekivanjima kako ćemo se nasmijati nekakvoj dogodovštini kad je netko bio uhvaćen u laži, skoro svi izjavili da nikad ne lažu jer im je tako lakše i da iznad svega cijene iskrenost…za svaku pohvalu…
Onda se sjetim nekih prijašnjih tema kad su opet uglavnom svi govorili da nisu skloni ljubavnoj nevjeri, pa također da iznad svega njeguju obiteljske i prijateljske odnose…opet za svaku pohvalu…
Samim tim mi se nametnulo pitanje: jesmo li doista tako dobri?
Ja vjerujem da jesmo. Definitivno. Mi smo jedno zgodno blogersko društvance koje je sastavljeno od dobrih ljudi. Jer, oni koji lažu ili jure okolo u potrazi za avanturama sigurno ne bi imali volje, a niti vremena, pisati blogove, dijeliti s drugima svoje misli i osjećaje, ne bi imali živaca nekoga utješiti ili čitati tuđe pjesme i priče…oni svoju energiju troše u jurnjavi za materijalnim, prijatelje biraju prema unaprijed proračunatoj koristi koje mogu od njih imati, a ljubavne partnere za ukras, zadovoljavanje potreba ili liječenje kompleksa.
I zato mi je drago što mogu u tako ugodnom društvu popiti kavu…iako sam se ipak nadala da će netko ispričati bilo kakvu sitnu bezazlenu anegdotu iz života koja će nas usput nasmijati. Zato nemojte ubuduće jako ozbiljno shvatiti moja pitanja, pročeprkajte po prošlosti i sigurno ćete nešto pronaći što će ostalima izmamiti osmjeh.
Danas nemam nekih pitanja, ni ozbiljnih ni neozbiljnih, napišite što hoćete…
Ustvari, dobrodošao bi neki vic ili ono što obično pričamo uz kavu s prijateljima…može i neki trač…
Ako sam ja bez mašte posljednjih dana, nadam se da vi niste…
|
