Na kavi s prijateljicom

Dragi moji, iako znam da volite raspravljati o ljubavnim temama, mislim da sam ipak pretjerala, pa ćemo ovog puta izmisliti nešto posve drugačije…ne, nemojte se bojati da ću pisati o kuhanju, kako sam najavila na nekim blogovima, premda bi vas moje neznanje sigurno nasmijalo, jer rijetki nemaju osjećaj količine, pa kupe dvije kile salate ali zato pet keksa (brojčano, a ne težinski), ili naprave školjke na svinjskoj masti, kao ja prije mnogo godina, poslušavši savjet svoje none koja mi je telefonom rekla «na masnoću staviš…»… tih priča ima napretek i uvijek ih iznova izvlače moji najbliži, koji su aktivnost nabave i kuhanja preuzeli na sebe, tako da ispada da nije loše ponekad se praviti blesav i nevješt…

Ali, nije da današnja tema baš nema nikakve veze s hranom…na nju me potaknula Kora, koja je prije neki dan rekla kako joj je dosadilo jer Talijani stalno pričaju o hrani. To je istina i tko god ih poznaje, složit će se s tom konstatacijom.

E sad, ljudi kažu da svaki narod priča o onome što mu najviše nedostaje, pa me interesira o čemu Mi najčešće pričamo?

Ja nekako mislim da stalno pričamo o NOVCU. U svim oblicima. Ili kako ga nemamo, ili kako su ga drugi zaradili, odnosno pokrali nekome, ili što bismo u slučaju velikog dobitka na igrama na sreću. A omiljeno pitanje, kad se negdje pojavimo, je ono prigušeno: «Odakle im lova?».

A da li se varam, vi ćete mi reći…