moja baka https://blog.dnevnik.hr/majabaka

o svemu

Osobine uspješnih poduzetnika



Premda stručnjaci i teoretičari često pokušavaju definirati osobine koje stvaraju uspješnog poduzetnika, mogli su zaključiti tek to da 'dobri menadľeri vode uspješna, a loši neuspješna poduzeća'



Definirajući poduzetnika kao nekoga tko ima duha i ideja, a uz sve to je jako marljiv, teoretičari su se odmaknuli od nekadašnjeg označavanja poduzetnika kao osobe koja 'organizira, vodi i preuzima rizik poslovnih pothvata'.
No u modernim udľbenicima poduzetnike definiraju i kao 'osobe koje pokreću nove poslove' dok je poduzetništvo, prema riječima prof. Nathaniela H. Leffa, 'sposobnost inovacije, ulaganja i širenja na nova trľišta proizvoda i tehnika'.

To znači da je poduzetnik onaj koji se pojavljuje tamo gdje se preuzima rizik i ulaľe u izvore da bi se napravilo nešto novo, izmislilo nov način stvaranja nečega što već postoji ili stvorilo nova trľišta. (Nicholas C. Siropolis: 'Menadľment malog poduzeća')

Pročitajte i ovo...



Biti sretan na svom poslu često je pravo umijeće


Prečice do olakšavanja teških odluka


Provjereni recepti za uspjeh u poslu


I dok prof. Peter F. Drucker smatra besmislenim pokušaj definiranja univerzalne slike tipičnog poduzetnika ('Neki su ekscentrični, drugi bolno besprijekorni konformisti; neki su debeli, drugi mršavi; neki su zabrinuti, drugi opušteni; neki su teške pijanice, drugi potpuni trezvenjaci; neki su ljudi izuzetnog šarma i topline, drugi nemaju osobnost veću nego smrznuta skuša.'), postoji ipak nekoliko osobina koje krase svakog uspješnog poduzetnika.

Prema studiji prof. Davida C. McClellanda s Harvarda, šest je osobina koje općenito imaju poduzetnici s visokim postignućima: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost.


Inovativnost – najuočljivija je značajka svakog poduzetnika, te je najvjerojatnije posljedica njegove ľelje da postigne izuzetne rezultate. Siropolis navodi primjer Henryja Forda koji je svoja prva dva poduzeća stvorio 1899. i 1901. godine, a proizvodio je trkaće automobile. U to je doba jedan od njegovih automobila postigao brzinu od 140 km na sat, što je tada predstavljalo velik uspjeh i Fordu donijelo svjetsku slavu. ... opširnije



Razumno preuzimanje rizika – sve što je novo sa sobom nosi rizik, a posebno kada je riječ o poduzetništvu. Gotovo cijelo vrijeme dok radite nad glavom vam visi Damoklov mač – hoćete li uspjeti ili ne. Stoga svaki poduzetnik novom poslu mora pristupiti s oprezom, traľeći one poslove koji imaju najmanje rizika. S druge strane, ako u poslu ne postoji određeni rizik, ne postoji ni zadovoljstvo u obavljanju posla. ... opširnije



Samouvjerenost – bez ove osobine teško da bi se ijedan čovjek mogao upustiti u potpunu 'avanturu' koju poduzetništvo donosi sa sobom. Da biste radili bilo što, morate u to vjerovati, kao i u sebe i vlastite mogućnosti. Samo poduzetnici koji su uvjereni da mogu nadmašiti svakoga u svom području mogu uspjeti. Poslovni čovjek koji je samouvjeren rijetko prihvaća status quo, vjerujući da moľe promijeniti stvari, te je njegovo mišljenje često optimističnije od realne situacije. ... opširnije



Uporan rad – slika poduzetnika koji svakodnevno radi do sitnih sati već je uobičajena na svim meridijanima. Iako zadnji podaci, primjerice u EU, govore da stanovnici Unije maksimalno rade 48 sati tjedno, odnosno osam sati noću, direktiva EU-a predviđa i iznimke, i to na osnovi dobrovoljnog pristanka radnika s kojima se potpisuje ugovor o prekovremenom radu. No mimo tih direktiva, stvarno stanje je daleko od propisanih 48 sati. ... opširnije



Postavljanje ciljeva – jednom kada dostignu cilj, većina poduzetnika ili počne stremiti prema drugom cilju ili ostavlja posao i počne se baviti nečim novim. Psiholozi često određuju sreću kao stremljenje prema smislenim ciljevima, ali ne nuľno i kao postignuće tih ciljeva. Naime, definicija sreće varira od poduzetnika do poduzetnika – premda imaju cilj ispred sebe, mnogi ne osjećaju da su sretni. ... opširnije



Odgovornost – svaki poduzetnik želi priznanje nakon uspješno obavljenog posla. Naravno, ako nešto pođe po zlu, mora biti spreman i prebaciti krivnju na sebe, odnosno preuzeti potpunu odgovornost za svoja djela. Ali kao posljedica određene odgovornosti, ako se radi o uspješnom poslu, oni očekuju i nagradu, odnosno profit. ... opširnije

Svrha patnje



Činjenica je da većina ljudi još uvijek živi iznimno teško i uz iznimna iskušenja, bez obzira bilo to rat na Bliskom Istoku ili suočavanje s agresivnošću i bezobzirnošću gradske džungle. Patnja je ono što nas često tjera da posumnjamo jedni u druge i i svrhu života općenito. Suočavanje s patnjom plaši nas i rastužuje, te intenzivno tražimo objašnjenje takvih događaja. Postoji nekoliko uobičajenih:
1) Da su život i ljudi isključivo posljedica slučajnog oblikovanja materije, te da nemaju nikakvog šireg smisla od toga (obično praćeno uvjerenjem da su ljudi po prirodi vođeni isključivo sebičnim instinktima razvijenim u borbi za opstanak)
2) Da postoji širi smisao života, odnosno realnost izvan materijalne stvarnosti, ali da su ljudi ipak u biti nemoćni, prepušteni okolnostima i zapravo bez naročite vrijednosti
3) Proširenje gornjeg stava tvrdnjom da ljudi zbog nečeg zaslužuju patnju – bilo da su grešni po prirodi, bilo da otplaćuju dugove iz prošlih života (vrlo popularni koncept karme)
4) Koncept da je svrha patnje poticaj na učenje, preispitivanje određenih načina života, te promjenu.
Posljednji koncept mi je daleko najprihvatljiviji, no u praksi ga nije uvijek lako provoditi. Svaki dan slušamo vijesti o ljudima koji se suočavaju s ekstremnom patnjom, a nemamo uvid u njihova uvjerenja i dotadašnji emocionalni život. Ako slučajno i imamo takav uvid, može nam se i dalje činiti da je patnja apsolutno nesrazmjerna tome uzroku. Neka iskustva mogu se doimati kao iznimno nasilno i ponižavajuće kršenje slobodne volje, čije se negativne posljedice mogu činiti daleko utjecajnije nego bilo kakvo učenje iz te situacije. U takvim situacijama lako je izgubiti povjerenje i vratiti se na stara negativna uvjerenja.
No kad se nešto nama desi, obično se priklanjamo uobičajenoj filozofiji da smo mi ispravni, a drugi nepravedni i to nam se treba nadoknaditi, što čini poželjnim ostajanje u patnji, ljutnji i ulozi žrtve. Štoviše, često počinjemo očekivati da nam nepravdu nadoknade ljudi koji sa samom situacijom uopće nisu imali nikakve veze, i pri tome lako gubimo iz vida njihove potrebe i osobne granice.
Patnja tako postaje opravdanje za traženje ustupaka i iskorištavanje drugih. Prirodna ljudska sposobnost suosjećanja i želja za pomoći, često uz podršku krivnje koju mnogi ljudi osjećaju kad odbiju traženja osobe koja pati, omogućuju žrtvi da primi mnoge dobrobiti upravo zato jer pati. Jednom kad osoba osjeti te dobrobiti može biti teško odustati od njih i prekinuti obrazac. No cijena za to je životna radost i snaga, uz nebrojena postignuća koja možemo postići i bez potrebe za patnjom i pomoći drugih. Problem je u tome što se iz generacije u generaciju prenosi obrazac nepovjerenja u život i vlastite sposobnosti, što čini traženje sažaljenja od drugih najlakšom opcijom.
Neka vrsta uživanja u ulozi žrtve vjerojatno proizlazi iz užitka iščekivanja pomoći i suosjećanja od drugih, kao i religijski i patrijarhalnim društvom nametnute ideje da je žrtva na neki način bolja, plemenitija, svetija od drugih. Ta se ideja iskorištavala kako bi se ljude izmanipuliralo da se ne zauzimaju za sebe i da žrtvuju svoje potrebe. No prirodno je da je postala dvosjekli mač – a druga oštrica je izazivanje krivnje kod ljudi koji odbiju žrtvovati sebe zbog drugih, pogotovo ako druga osoba pokazuje patnju i bespomoćnost.
Kad se radi o karmi, često se karma doživljava kao neka vrsta odmazde i 'otplate računa'. Takav stav uzrokovan je idejom o prosuđujućem i kažnjavajućem univerzumu, koju često stvaramo na podlozi nesvjesnog sjećanja na prosuđujuće i kažnjavajuće roditelje. Obično, što je dijete imalo više podrške i razumijevanja od roditelja, to će više podrške očekivati i osjećati da zaslužuje kao odrasla osoba u svojem odnosu s univerzumom.



VESNA KRMPOTIĆ
-dio od 108 pisanih NJEMU

Te 1991.g. Kad smo bile u Indiji u Puthapartiju u ašramu Sai-Babe
Onih je blagosovio i dozvolio izdavanje.Koliko je strepila prije toga, a koliko bila sretna kad je blagosov dobila.

1. NE MOŽEŠ

Ne možeš ti toliko tkati,
koliko Ja mogu presti.
Ne možeš ti toliko lutati,
koliko Ja mogu sresti.

Ne možeš ti toliko griješiti,
koliko Ja mogu praštati.
Ne možeš ti toliko rasjesti,
koliko Ja mogu srastati.

Ne možeš tolikim lišćem opasti,
kolikim Ja mogu prolistati.
Ni tolika jedra razmotati,
kolika Ja mogu napeti.

Ne možeš ti toliko rastati,
koliko Ja mogu sastati.
Toliko frulu Moju slušati,
koliko Ja u frulu duhati.

Toliko rasuti, toliko izgubiti,
koliko Ja naći i skupiti,
ne možeš ti toliko nikad,
koliko Ja vazda, koliko uvijek.


7. ZASTALA SAM

Zastala sam s frulom, i čekam da mi kaže
što odsvirati za kraj.
Zastala je frula i čeka da joj kažem...
A Ti si zatvorio usta smiješkom,
i čekaš.



8. SVE JE ISTO

Sve je isto,
samo je moje ču|enje nad istotom
novo.

Tako će biti i kad prije|emo crtu daha,
zapanjeni koliko je lakše
bez njega.


9. SJELA SAM NA BUBANJ VREMENA

Sjela sam na bubanj vremena,
i mirujem, tihujem.
Gledam Te, to je sav posao, koji obavljam,
za sebe i za druge.

Bubanj vremena, i on miruje, tihuje.
Sluša kucaje Tvojega srca
i ne usu|uje se nastaviti, makar samo
tiho odbubnjati
kraj.


10. JEDANAEST TISUĆA

Jedanaest tisuća šesto šezdeset i četiri puta
rekao si: Ja Jesam.
A ja ponovila, jedva sluteći što to znači.


11. JEDNA KITA

Jedna kita, od stotinu i osam razloga za ljubav,
prolazi nam kroz ruke,
na svojemu putu u daljinu, u blizinu -
kako joj tko namijeni smještaj.

12. PRVO JE ZAHVALA

Prvo je zahvala prišla po crvenu sagu.
Poklonila se bez riječi, oči oborila,
posti|ena svojom nemoći da kaže,
i opet, sretna što je nemoćna.

Moć Riječi, pred koju je stala,
dala joj je snagu da šuti.


13. BRAO SI KITU

Brao si kitu, cvijet po cvijet,
boju po boju, i misu po misu
plesnih mirisa.

A ja sam mislila: uvenut će slika,
prije no što srojiš orkestar boja
s paletom oblika.

Ali Ti si cvjetoznanac,
devet godina bereš i skladaš,
laticu s laticom, vlat sa vlati.

I za to vrijeme vrijeme je saznalo,
što znači biti zaboravljeno,
od vlastitih dana, mjeseci, i sati.

.
14. MOJA JE BOLEST LJUBAV
Moja je bolest ljubav,
i što više bolujem,
to manje želim ozdraviti.
Od zdravih - tko to razumije?
Morao bi se razboljeti
da bi shvatio.

15. BILO JE JEDNO JAKO DALEKO DOBA

Bilo je jedno jako daleko, daleko doba,
i ono još uvijek nije prošlo.
Lebdio je nad zemljom jedan golemi bijeli oblak,
i on još uvijek lebdi.
Lebdio je kao poklopac, koji se spušta, spušta,
i još uvijek se spušta.

I bila je u tomu dobu jedna samotna, združena duša,
i ona je još uvijek tu.
I svakoj je stvari bila ogledalo,
i još uvijek jest.
Njezina riječ je sve ono, što ju čuje i sluša
i što, slušajući, postaje vijest,
da ona jest.

Tada i sada, ona, zauvijek mlada,
javlja da nije vrijeme, da nije nesvijest,
a jest vječnost i svijest.

Bio jedan davni, pradavni dan stvaranja,
i on još uvijek jest.


16. SVAKOM SI ME STVARI NADAHNUO

Svakom si me stvari nadahnuo,
kao pošiljkom, porukom, pismom,
koje mi izdaleka i s ljubavlju šalješ.

A u svakomu pismu, pošiljci, poruci,
kaže se da nije stigla izdaleka,
već je iz same mene,
meni proslije|ena.

I naposljetku,
svaka pošiljka, poruka, pismo,
kaže da nije od Tebe, da ni od mene nije,
već da je sušto Ti, i da je sušto ja,
i da tu razlike nema.


17. NASRNULA SAM NA TEBE

Nasrnula sam na Tebe riječima,
ili obratno.
I u toj strci, u božanskoj zbrci,
raščinio si me, naučio si me
tko sam.


18. NAPOSLJETKU, OTPUSTI

Naposljetku, otpusti i taj grč,
kojim se za Mene držiš.
U tako beskrajno neslomivoj,
u svjetlosti tako raskošno jasnoj,
nema mjesta grču,
kojim sjaj prianja za svjetlost.


19. SVE OVE PJESME

Sve ove pjesme slavile su
čas leptirova krila i sveti im nehaj,
a čas grčeve ra|anja i sukljaj vulkana.

Sve ove pjesme svjedočile su
tanku crtu izme|u spokoja i bure,
sa svake svoje strane strasno podržanu,
i neumoljivo jedinu.



20. BUDI ŽESTOKA

Budi žestoka kad mirišeš,
budi čedna kad žariš laticama.

I budi samo ruža, ni žestoka ni čedna,
kad, krajolikom izabrana,
prije|eš prag Mojega samostana,
sama.


21. NE ŽELIM I NE ZNAM

Ne želim i ne znam od Tebe se rascijeliti,
razdijeliti.
Žubor tako kaže vodi, grom munji,
vlaga kiši, sjaj vatri.

Ne želim i ne znam...

A kad poželim,
izgubim se u beskonačju,
gdje nema ničega što sam ja,
i gdje ni ništa nije ja.


22. PEPEO SE JEDINI NE BOJI VATRE

Pepeo se jedini ne boji vatre.
Jedini, koji ne može gorjeti.
Neuništivi ostatak žara i sjaja,
a hladan, a blijed.

Tko se rodi iz svojega pepela,
vatra je, koja ne zna izgorjeti.



23. POLETI, NARUČJE MOJE

Poleti, naručje Moje,
sa svim što je u tebi,
i zapjevaj srećom nošenih,
svjetlom milijuna.

Neka se zvijezda po zvijezda
ne razbere od svih zvijezda,
i neka sve zvijezde
sinu u svakoj zvijezdi.

Tako i sjaj od sjaja,
i vi od Mojega naručja.
Poletite, nošeni Onim,
tko vas od Sebe ne razbire.


24. PRIONUH USNAMA

Prionuh usnama za tebe, frulo,
blisko, blisko,
a sviram daljinu, rastanak, čežnju,
i ti Mi zvukom vjeruješ.

Takva je Moja igra,
kojom Svojega u njedrima slavuja,
osljepljujem čežnjom za Mnom,
kako bi ljepše pjevao.
25. PRIONUH USNAMA

Prionuh usnama za tebe, frulo,
blisko, blisko,
a sviram daljinu, rastanak, čežnju,
i ti Mi zvukom vjeruješ.

Takva je Moja igra,
kojom Svojega u njedrima slavuja,
osljepljujem čežnjom za Mnom,
kako bi ljepše pjevao.


jedno pismo našem bogu svakdašnjem

URED PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
10000 ZAGREB, PANTOVČAK



Veoma poštovani gospodine predsjedniče, dragi Stipe

Iako znam da imate veoma malo vremena za ovakove dopise, da ih
sigurno primate u velikom broju , ne mogu da da se i ja ne obratim ,
ne za pomoć konkretnu meni, nego za pomoć našem zakonodavstvu , a
da takođe svojim sagledavanjem problema ne pokušam dati barem mali
doprinos u prijedlozima koji se mogu vrlo lako provesti . Nama
privrednicima bi bolja od sadašnjih rješenja bila od neprocjenjive
koristi i olakšanja u radu u kojem se sada zbog sitnih stvari više
bavimo jalovim nego produktivnim poslom . Sretna sam što Vaše
riječi ukazuju na Vaše ozbiljne namjere da se u našem zakonodavstvu
i njenoj regulativi napravi red , te evo se usudim poslati i svoje
viđenje nekih problema i dati inicijativu kako barem oni najmanjeg
značaja , a velikih smetnji da se riješe.
Kroz čitav svoj dosadašnji radni vijek od 30 godina ja sam
obavljala funkcije financijsko-računovodstvenih rukovidilaca , od
šefa računovodstva da financijsko direktora velike firm u ĐĐć tj.
Tvornice energetskih postrojenja, i uvijek je to bio dosta (kao
uostalom i svaki drugi ) težak i odgovoran posao, no nikada do
unazad nekoliko zadnjih godina nam problem nisu predstavljali
zakonski propisi i kordinacija izvršioca tih poslova , odnosno
nadzora.

Sada imamo ZAP, Financijsku policiju, Fondove, Poreznu upravu i
policiju MUP-a , svi često rade na istim poslovima ili im se
preklapaju i onda o ispadne toliko neorganizirano i nekoordinirano
da se to nemože ni pretpostaviti. Mnoge poslove obave višestruko (
naplate poreza) mnoge uopće ne obave ( krivično gonjenje uhvaćenih
na djelu krađe ) lopova a mi za mnogo šta i ne znamo kome da se
obratimo.

Ja sam sa svojim nekim prijedlozima pokušavala prodrijeti do
zakonodavca putem Društva financijsko -računovodstvenih radnika , no
i oni su se osječali nemočno kao i ja sada.Silom prilika zbog
neusklađenosti zakona mi smo napr. prisiljeni da ili kršimo propise
ili tonemo u sve dublju finacijsku krizu.

Tako na pr.Ako želimo tužiti dužnika za svoja potraživanja to ne
možemo., ako prilikom podnošenja tužbe ne platimo sudske takse. A
ako smo pak blokirani i to upavo zbog toga što nam dužnik nije
platio račun, ne smijemo direktno iz blagajne pa ma odakle priliv
novca bio , platiti gotovinom , jer smo takim činom automatski u
financijskom prekršaju. Pa zar se ne može odrediti da poduzeće kao
nekad prije plati Sudu tužbu nakon naplate potraživanja ili čak i iz
stečajne mase , nego da zbog blokade računa ni ne tuži za svoje
potraživanje, koje nakon tri godine zastari i izjeo vuk magare.


Smatram da svako poduzeće pa i blokirano, ako i malo radi i
isplačuje najmanje plaće svojim uposlenicima ,daje i poreze i
doprinose društvu i da barem treba da ima eto sudstvo i policiju kao
zaštitu, jednako neophodnu kao zdravsto.

Da više ne duljim, vidite iz ovog banalnog prinjera kolike nama
poteškoće stoje. radnik koji ne primi plaću ima pravo tužbe bez
plačanja takse, a blokirano poduzeće nema, iako je u tu blokadu
često došlo upravo zbog tužbe nezaposlenog radnika a ne samo zbog
nenaplaćenih potraživanja od vjerovnika.

Tako male regulative jako bi utjecale i na likvidnost i poslovanje
firmi no baš što su naizgled male nitko se njima ozbiljno ne bavi i
ne znam kome se sa takovim prijedlozima obratiti, a da taj i malim a
velikim stvarima prida ozbiljniji značaj

U prilogu ovog dopisa šaljem i neke dopise , koje sam u cilju
poboljšanja efikasnosti državnih institucija i smanjenja naših
problema slala na adrese tih službi i institucija, ali nikada nisam
dobila nikakvu ni povratnu informaciju , niti je za takve prijedloge
itko pokazao interes da ih pokuša razumiti i riješiti.

Stoga predlažem da se na vašu inicijativu ili prijedlog vladi ili
saboru ili ni ne znam komu , formira neka radna grupa,od barem dva
člana, koja bi se posvetila i našim malim svakidašnjim problemima i
pokušaju dovođenja u red i usaglašavanja pravilnika , zakona,
poslovnika i dr. različitih nepovezanih ministarstava i njihovih
službi , kako bi se i ti sitni problemi postepeno rješavali jer oni
nam često zadaju više muke, oduzmu više energije i vremena nego
stvarno ozbiljni problemi, za koje onda zbog ovih malih nemamo
vremena.

Možda sam ovo pismo mogla ili trebala uputiti vladi, no nekako
vlada mi je skup od raznorodnih djelatnosti ,a predsjednik vlade bez
obzira na sve uvažavanje i poštovanje ne može za mene predstavljati
oca , što može predsjednik države. Ipak sam ja Stipe 47 godište i
znate meni predsjednik države predstavlja zaštitu i sigurnost i red
i mir , on je mnogo trajniji, a vlade neka se i mjenjaju.
Možda ovim pismom ništa ne doprinesem željenom boljitku ali za
sebe sam učinila veliku stvar. Barem sam pokušala , eto sa koliko
znam i umijem.

pismo zamjeniku aktuelnog ministra
Lijepo sam mu pisala još lani nije niti odgovorio niti bendao.
Sada se oko njega zavitlala prašina a Sanader ga brani. A ja jadnica pisala i Sanaderu, čak
dobila i odgovor pa se poveselila imamo časnog državnika koji će sve ispitati, istražiti i u red dovesti.
A ono sve to ista ...

cij.gsp. TOMŠIĆ

Na naš zahtjev za odobrenje exploatacionog polja Mlada -Vodica od 13. rujna 2005.g. tek danas 20.02.2006 god. smo primili rješenje. Iako je prvotno napisano rješenje o odobrenju exploataciono polja bilo pozitivno, takvo nismo dobili potpisano. Nakon nekoliko dopisa Vama i gsp. Ministru, pa jednog i gsp. Sanaderu, danas je stiglo rješenje kojim se ODBIJA ODOBRENJE EXPLOATACIONOG POLJA.

U obrazloženju tog zahtjeva spominje se očitovanje Hrvatskih šuma iz Nove gradiške kao da se oni protive, a ne spominjete Rj. Hrvatskih šuma Zagreb br. dir/07-MŠ/05/04 kojim su se što je u skladu sa zakonom očitovali s uvjetima, ali niti Gradiška niti Zagreb se nisu protivili odobrenju exploatacionog polja.

Spominjete nadalje nalaz državne revizije o pretvorbi i privatizaciji, isti je objavljen na internet stranicama pod nazivom DOMIN d.o.o. i u njemu nema niti jednog nalaza o nekom prekršaju, ili djelu kojim bi se narušio poslovni ugled niti Domina niti majke Devona.

Spominjete prijedlog porezne uprave za stečaj Devona i Domina , a ne spominjete da ista od 2004.g. nije rješila zahtjev za otpis potraživanja i kamata od 1994 i 1995.g.

Spominjete da je nad Devon d.o.o otvoren stečaj, iako je Domin d.o.o druga pravna osoba , a ugled Domina nema veze s tim "ugledom "majke. No po vama ima.

I napokon danas kad ste upoznati da je i nad Domin d.o.o 17.02.2006.g. otvoren ciljani stečaj, vi šaljete ovo rješenje, sa glavnim obrazloženjem kako Domin ne može dobiti koncesiju jer nema poslovni ugled.


Gsp. Tomšiću, Domin od Vas nije niti tražio koncesiju nego odobrenje exploatacionog polja. Vi jako dobro znate, da nositelj exploatacionog polja ne mora biti i nositelj koncesije. Znate da se Koncesija može dati i drugom privredniom subjektu, ali tada taj mora nositelju exploatacionog polja platiti naknadu troškova za uložena sredstva u exploataciono polje. Vi Čak i to pravo na naknadu za te troškove odbijate dati Domin-u , pa da tada lakše isplati dugove , čak i Poreznoj upravi tj. državi,nego čete valjda to exploataciono polje dati gospodi koji imaju ugled i zbog kojih niste rješenje pa ni ovako negativno kao sad izdali do danas.

Sramotno gospodine Tomšiću.

Domin je u posjedu ovog ovog exploatacionog polja od 1978 godine. Domin ima rješenja o građenju puteva na tom exploatacionom polju,uporabnu dozvolu za drobilanu , uvjete ta proizvodnju i kamenog brašna i punila za asvalt i peći za proizvodnju vapna, i sva odobrenja za rad i uporabu istih, a niti 5% obaveza prema PU i dobavljačima u odnosu na napr. Kamen Ingrad.Domin su gradili građani ove županije i iz samodoprinosa i koštao je cca 100 mil DM. Ali eto Domin nema utovarne strojeve, niti bagere niti bageriste niti veze u politici. Imam, ali te poteze ja ne povlačim. To nije moj stil rada.Ja se za boljitak ovog društva borim na humanije načine od otimanja. Vi mjenjajte vlasnike Domina, ali otkuda Vam drskosti da oduzimate prava Dominu.

Vjerojatno Vam to pravo daje saborski zastupnik Sočković Zdravko i politički lobij bagerista , koji i tako bez koncesije i odobrenja exploatacionog polja godinama bespravno prodavao Dominov kamen , ali protiv kojeg Domin napokon ima pravosnažna sudska rješenja o istom. A sada bi radili auto cestu C5 S tim kamenom.

Gospodine Tomšiću , ako i nije u pitanju Sočković, onda su to Opačak, Zec,Oreč. Jarić, Bilanđija. A možda i gsp. Ergović . Za koji dan ili tjedan, sve će se znati.Tko koga i zašto štiti, tko komu i zašto daje. Za sada eto znam da se Dominu uskračuje odobrenje exploatacionog polja s besmislenim obrazloženjem. Da li če stečajni upravitelj uložiti tužbu-ne znam, onemogučite i njega. Možda niti ja dosadašnji direktor neču tužbu podnijeti , razmisliti ću, ali Vaš život gospodine Tomšiću i Vašem ministru neka je na Vašu dušu i dušu onih čije igre igrate.Otišla je Vesna ,su mnogi, ja ću barem meni uvijek ostati ponosna na ime svojih roditelja Ivana i majke Horvat ,svoje ime i imena moje djece.


PRIMLJENO PISMO
From: Predsjednik
Date: 02/27/06 13:01:39
Subject: OBAVIJEST

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
U r e d p r e d s j e d n i k a


Klasa: 008-02/06-01/184
Urbroj: 504-02/02-06-1
Zagreb, 23. veljače 2006.




Poštovana gospođo ,

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, dr. sc. Ivo Sanader, primio je Vašu predstavku, koju ste uputili elektroničkom poštom i u kojoj se žalite na postupak, kojim Vam je odbijena dodjela eksploatacijskog polja.
Ovim Vas putem želimo izvijestiti da smo, po naputku dr. sc. Sanadera, Vašu predstavku proslijedili resornom ministru Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, gospodinu Branku Vukeliću, na uvid i daljnje postupanje.

S poštovanjem,




Predstojnica Ureda, državna tajnica

Bianca Matković

Pjesme
KOJA VAM SE PESMA VIŠE SVIĐA?font>
E, MOJ DRUŽE BEOGRADSKI

Lijepe cure beogradske,
Kako ste se ljubit znale...
Još se sjećam kose plave
Novosadske moje male...

Zbog nje sam se ja vozio
Kraj Dunava i kraj Save...
Sto sam sela zavolio...
O, kako sam sretan bio...

E, moj druže beogradski,
Sve smo srpske pjesme znali...
Pjevali smo prije rata:
"Zdravo, Djevo, kraljice Hrvata"...

E, moj druže beograski,
Slavonijom sela gore...
E, moj druže beogradski,
Ne može se ni na more...

E, moj druže beogradski,
Srest ćemo se pokraj Save...
Ti me nećeš prepoznati
Pa ćeš na me zapucati...

Pustit ću ti metak prvi...
Vi budite uvijek prvi...
Drugi ću ti oprostiti...
Treći će me promašiti...

A ja neću nišaniti
I Bogu ću se moliti
Da te mogu promašiti,
Ali ću te pogoditi...

Ja ću tebe oplakati,
Oči ću ti zaklopiti...
Joj kako sam tužan bio
ja sam druga izgubio...




E, MOJ DRUŽE ZAGREBAČKI

Dobre mačke zagrebačke
Bile su nam k'o igračke...
E, moj druže zagrebački,
Sve je bilo skroz jebački...

E, moj druže zagrebački,
Propjevaćeš ti njemački...
Vidi Franje pravi sranje,
Nekad veće, nekad manje...

Uvijek kada ti zatreba
Skočiti ću do Zagreba...
Sve će poći naopačke
Za drugove zagrebačke...

E, moj druže zagrebački,
Eto nas kod vas u pljački...
Mi ćemo vas opljačkati,
A vi ćete svi plakati...

Moja braćo zagrebačka,
Ja seljačina iz Čačka...
Nemojte da stavim tačku
Na svu braću zagrbačku...

Image hosting