Memories... by Maiya
03.04.2009., petak
Vrijeme prolazi...
Evo konacno i mene. Iskreno, nisam imala suvise volje pisati blog u zadnje vrijeme. Ne dogada mi se nista specijalno, ali u meni je pravi kosmar. Dani lete tako brzo, vrtoglavo. Da mi je netko rekao da ce tako brzo doci moja 21. godina... a i ona vec lagano prolazi, iz dana u dan. Ove cu godine diplomirati. Necu upisati magisterij, jer mi ga moji trenutno nikako ne mogu platiti. Definitivno je, moram traziti posao cim diplomiram. Magisterij cu upisati jednog dana, ako cu si ga moci sama platiti. I tako, nalazim se pred toliko odluka, pred toliko promjena. Jos samo nekoliko mjeseci muke, jos samo nekoliko ispita i zavrsni rad. I sve ce biti gotovo. A tada selim u Zagreb, k njemu. Idemo zajedno na stan, i ja trazim posao. Koliko sam samo cekala taj dan... a sada sam pak sasvim zbunjena i uplasena.
 Je li moguce ne osjecati se spremnom za posao i svijet odraslih? Da, ja zarko zelim biti s njim svaki dan, i ne bojim se zajednickog zivota. I da, svakako zelim zaradivati. No preda mnom je toliko strahova... tek sad shvacam koliko ce se sve promijeniti. Jesam li ja spremna za to? Kao prvo, kako cu uopce i gdje naci posao? Bojim se svega... bojim se da cu mjesecima traziti, i vikendima porazeno dolaziti kuci, iznova odgovarajuci na pitanja da jos nisam nasla posao. A kada ga nadem, kakvom cu se pokazati? Sto ako ispadnem glupa, sto ako nesto zabrljam? Uzasno sam nesigurna u sebe. A on i ja? Hocu li ga razocarati kada ce sa mnom poceti provoditi svaki dan? Zaboga, on je tradicionalan, obiteljski tip. A ja niti sam neka narocita kuharica i domacica, niti sam ikada ranije uopce ista kuhala bez tude pomoci. Jesam li ja spremna za sve ovo sto dolazi? Jesam li ja odrasla? Pobogu, ja sam obicno djevojce, barem se tako osjecam... nisam se nista promijenila od srednje skole. Djevojce koje jos uvijek obozava dane provoditi placuci na romanticne filmove, ili citajuci djecje knjige. Ja jos uvijek volim Harry Pottera, i skupljam secere iz kafica. Jos uvijek nisam bacila svoje barbike, koliko god to sramotno zvucalo za jednu osobu koja je na zavrsetku fakulteta. Ja sam, dobivsi ADSL, skinula svih 7 sezona Buffy ubojice vampira, i gledam svaki dan po nekoliko epizoda. Jesam li ja netko ODRASTAO?? Vrhunac mog posla kod kuce je pranje suda ili pospremanje sobe. Jos uvijek sam pomalo lijena, kampanjac koji uci nekoliko dana prije ispita. Netko tko toliko cesto sanjari i otplovi u svijet maste. Jesam li ja netko tko je spreman za samostalan, zajednicki zivot, daleko od roditelja? Jesam li ja netko tko bi trebao traziti posao poduzetnika?! Najradije bih prespavala nekoliko godina. Ne, imam bolju ideju. Da mi je barem opet 16.  |
