Image and video hosting by TinyPic

...


***
...

*klikni na: KNJIGA POSTANKA U POEZIJI

*klikni na: KNJIGA IZLASKA U POEZIJI


...

2014:


*POČETNA stranica

RUJAN 2014:

*STRPLJENJE - CHALLENGE, na parkingu

*Život je pun (challenge) iznenađenja

*Sjećanje na studentske (prognaničke) dane

....







LINKOVI:


OČIMA VJERE 2013

---
...

*''Spomeni se da svetkuješ
Dan Gospodnji'', - u župi sv. Filipa i Jakova,
U Godini vjere

---
OČIMA VJERE 2012 !! ne otvara se :-(

tek ponešto iz 2012:

*Oprez! na tržište stiglo zabranjeno voće
*Rado se sjetim svetog Frane
---

OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007

...

IZ ARHIVE 2013:

BOŽIĆNO PROMIŠLJANJE, intervju sa don Josipom Mužićem, (GK)

Predanje Bogu i Gospi - oružje protiv vrhunskog ubojice

Poljski blaženik Jerzy Popielusko-svećenik-domoljub-mučenik

Znanost potvrđuje Bibliju - na dnu Crvenog mora pronađeni kotači bojnih kola egipćana

HEROJ VJERE I PROSTA - bl. Miroslav Bulešić

Najveći skok Blanke Vlašić-OBRAĆENJE

Kao janje među vukovima - Marijana Petir

Samosažaljenje ili vjera - ovisi gdje gledaš

Razmišljanje o Isusovoj muci... (A.K.Emmeric)

Bacati kamenje,... na koga, na što?

Naši zaštitnici nam odgovaraju ako ih želimo čuti

Vidiš li Franjo, moja Crkva se ruši

Bivši ovisnik postao svećenik; Ivan


opomene iz prirode, ponor

Molitva u prirodi ili hodočašće spomeniku molitve

Voljeti svoju vjeru

Padre Pio - svetost koja zrači

kad bi Bog počeo bacati kamenje

Papa Benedikt podnio ostavku

Hvalospjev ljubavi kao ispit savjesti

Učiti i od kamena

Kako izbjeći čistilište

Milijunašica radi u gradske čistoće

Kruv i krov

Dugin putin, tisnin klancin

A Bog nas svejedno voli

Savršena radost, sv. Franjo

Ribari ljudi

Pravo kraljevanje je služenje...

Bogotražitelji-ce

Sveta tri kralja

Samo Bog te neće razočarati

Osigurati se za vječnost





Image and video hosting by TinyPic

Pomozi mi, o Gospodine,
da moje oči gledaju milosrdno,
da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini,
nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih
i pomažem im.
Pomozi mi,
da moje slušanje bude milosrdno,
da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih,
da moje uši ne ostanu ravnodušne
za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine,
da moj jezik bude milosrdan,
da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima,
nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine,
da moje ruke budu milosrdne
i pune dobrih djela,
da svojim bližnjima činim samo dobro,
a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne,
da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć
i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine,
da moje srce bude milosrdno,
da osjećam sve patnje bližnjeg,
da nikom ne uskratim svoje srce,
da iskreno susrećem
i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu...
(sv. Faustina K.)



***
Image and video hosting by TinyPic

Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim da mene ljube, nego da ja ljubim druge!
........ Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi,
 rađa se za vječni život!

Amen.


***

OČIMA VJERE 2012
OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007

autor bloga:
Marija Gašpar,
vjeroučiteljica
Image and video hosting by TinyPic
gasparmarija@gmail.com
na facebooku
'Teta kateheta'


facebook stranice:

*KATOLIČKI ODGOJ DJECE nije lagan, ali nije nemoguć

*BIBLIJA I KATEKIZAM Katoličke Crkve
*KATOLIK - U SLUŽBI RIJEČI

* Papa Ivan Pavao II, citati














...

OČIMA VJERE 2014

subota, 30.08.2014.

Snimljeno: STRPLJENJE – CHALLENGE (na ST parkingu)

Zadnji dan Katehetske ljetne škole, (KLJŠ), za nas 356 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske, zasigurno ću zapamtiti i po temi 'SOLIDARNOST', a o toj se temi (između ostalih tema II Vatikanskog koncila) podosta govorilo.
Auto sam ostavila na besplatnom parkiralištu no koje se plaća s tarifom: STRPLJENJE, jer ono je tu najpotrebnije ako kaniš pronaći jedno slobodno mjesto.
Pronašlo se jedno i to - zadnje. Za izlazak s parkirališta trebala je daleko veća doza strpljenja.
Image and video hosting by TinyPic

Jer, gle čuda!
Kad sam sa svojom kolegicom, (vjeroučiteljicom - časnom sestrom), krenula k izlazu s parkinga
nisam se mogla načudit nečijoj – bezobzirnosti, da ne kažem bezobraznosti.
Vlasnik 'porshea' je svog ljepotana ostavio na samom izlazu i tako jednim potezom
zagradio valjda više od trideset auta.
Krasno! Gdje je tu solidarnost, gdje li pravda, gdje ljudska prava... ???
- da dalje ne nabrajam sve ključne pojmove predavanja, koji mu padaju na pamet.
A prisjetim se i svećenika sa Hvara koji baš na KLJŠ temu ne-solidarnosti ,
reče da se sa bezobzirnicima koji ljeti prave buku i ostale probleme ubuduće namjerava obračunavat praćkom, vodenim bombama i zračnom puškom (!).
Naravno, svi smo se nasmijali ne vjerujući da će to učiniti,
ali svašta čoviku padne na pamet kad ga netko iziritira.
No imamo časna i ja svoje oružje...

- Ajmo mi molit krunicu, a vlasnik će valjda doć,
možda nas i gleda odnekud s prozora...
a ako se ne makne nama, valjda će se maknit kad još netko dođe po auto ...
I tako mi u autu molimo i strpljivo čekamo.
Za par minuta stiže jedan par.
Taj sijedi gospodin gleda čas u moje auto čas u ono krivo parkirano,
pa opet u moje, pa opet u ono, pa u nevjerici vrti glavom ... a ja pomislim da je vlasnik.
- Jeste vi vlasnik?! – upitam, čak misleći da je jadan slučajno, nesvjesno parkirao na izlaz.
Po daljnjim reakcijama vidim da nije, a osobito kad se gospođa do njega počela komentirat.
Ma kakav vlasnik! ...
- 'Ajme zakasnit ćemo na brod!', uplete se gospođa ...
' Morat ćemo na autobus... Ovo nema nigdi... ovo bi tribalo na policiju prijavit... ovo je sramota... ovo'... i sl.
Dolazi ona do mene i govori: 'Ma sad bi mu ga tribalo ciloga isfrižat!'
U sebi mislim, 'lipo ti mene natentavaš na grij' ....

- Ma mi ćemo radije molit krunicu za njegovo obraćenje – dobacim kroz prozor ... i nastavimo molit...
Nakon par minuta zove gospodin:
- 'Dođite, dođite, ... evo možete ovuda, priko trotoara ... '
Pođem ja tamo kad vidim visok trotorar i nije baš pametna ideja. Mogla bi još i bez gume ostat.
Zanimljivo. Njemu se se žuri, više nego meni, a mene nagovara da idem priko trotoara:
- Neću, visoko je, (smijen se ideji) ... ajte vi, pa ću ja za vama kad vidin da ste uspili sretan...
Nije odma, al za par minuta uspe se on na trotoar i travu, no da bi siša na cestu – mora prić i još jedan, malo veći. Pojavi se mladić u radnim rukavicama koji ga savjetuje da to radije ne čini jer je previsoko.
A onda brižni mladić dođe i do mog prozora pa mi kazuje broj od službe-pauka jer
''nije to daleko, doći će oni brzo... ''
- A neću, hvala. – zvala sam tako jednom pauka pa se iznenada pojavio i vlasnik,
a onda me gospon Pauk pita ko će njemu platit dolazak ...
Nama se ne žuri. Ne idemo na brod. Čekat ćemo.

I nastavimo molit krunicu.
Ne znam zapravo koliko se časnoj žuri, ali mislim da nije. Valjalo bi, zapravo, požurit ako nam je stalo do zadnjeg i najvažnijeg plusa na radionici, bez kojeg se ne može dobiti potvrdnica o sudjelovanju na KLJŠ,
... Ali, nismo valjda tu radi potvrdnice. Mi želimo i naučit nešto, za život ... a evo i ovdje ... životna lekcija. O molitvi i strpljenju.
Još je jedan par u čudu iša prema autu, ne virujuć svojim očima – kako je ovaj sebi uzeo za pravo da se tako komodno parkira.
Kad eto ga na – zažmigaše svitla – i pojavi se nama s leđa odnekud - gospođa (!)
(iako smo mi svi komentirali kao da se radi o 'gospodinu')
i kao da je to bila sasvim normalna stvar, bez riječi isprike, ona bi u auto i odmagila...

- A vi ste vlasnik?! – javim joj se – baš lipo od vas! Ništa ona meni na to.
Naravno, nisam namjeravala ulazit ni u kakve rasprave na temelju pravde, ljudskih prava i ne-solidarnosti.
Može se malo i pretrpit. Za neko - veće dobro.
Nećemo valjda svaki put kad nas netko iziritira udarit po pitanju: 'a šta je s mojim pravom?'
No, eto opet, odnekud s leđa se pojavi žurno ona ljuta gospođa galameći na bezobzirnu vlasnicu, da će je prijavit, da je sram može bit, da će je slikat ...
I ovjekovječi ona nju lijepo svojim rozim mobitelom, dok je ova pozdravlja prijtećim riječima – jer
'šta ona sa snimanjem njoj ima prijetit ...' (!)

The end of the story.

Gospođa odlazi s ko zna kojim filmom u glavi.
A nas dvije ne pričamo o tom. Molimo.
Ako se nitko nije sjetio da snima 'STRPLJENJE – challenge'
(umjesto trenutno popularnog izazova: ''bucket challenge''-polijevanje kantom hladne vode po glavi)
- možda mu sad sine ideja. ... da snima tako neku sitaciju - s ciljem da se nekog izbaci iz takta: iz Božjih tračnica u grijehe mrmljanja, osuđivanja, prezira, osvećivanja...

Ovaj put sam bila strpljiva, no drugi put, u nekoj drugoj situaciji – možda i neću biti.
Upravo zato, dobro je imati na umu da nas uvijek snima jedna - Nebeska kamera.
Bog koji nas gleda, očinski, s brigom i ljubavju - dvadeset četiri sata dnevno.
Bogu, kojem ništa nije skriveno, i pred kojim ćemo jednom svi položiti račun.
...

Upade mi tih dana u oko i obavijest u crkvi sv. Frane: 'Ovaj objekt je pod video nadzorom' (!)


Eto neka nas i ti natpisi podsjećaju na to da tko snimao tko ne snimao: BOG bez prestanka snima. I ta svijest, to uvjerenje da I BOG SNIMA bi nama kršćanima trebala biti – radosna vijest.
Bog me gleda. I zato ću svoj zadatak, svoj poziv, nastojati živjeti – još bolje – Njemu na slavu.

Komentar (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2014.

''Da se ne zaboravi - ISTINA'' (cijela propovijed biskupa Ivasa, Knin, ''Oluja'', 2014.)



Biblijska knjiga Izlaska, koju smo slušali danas na „Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“,
donosi nam izvješće iz povijesti izraelskog naroda, kao Božju poruku i pouku…
Nakon dugih stoljeća provedenih u egipatskom ropstvu, u potlačenosti, bespravlju i robovanju egipatskim faraonima, Bog se smilovao svome narodu.

Image and video hosting by TinyPic

„Čuo je njihove vapaje i molitve i poveo ih na težak put u slobodu, u slobodnu domovinu.
Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtjevan.
Kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve.
Kako treba prijeći preko mnogih zapreka, preko „mora crvenog“..,
kroz opasnu pustinju, kroz muku gladi i žeđi…
I kako put u slobodu traži veliku hrabrost, ustrajnost i zajedništvo putnika i vođa.
Put u slobodu traži nadasve, čvrstu vjeru da je sloboda dragocjeni „dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do!“
I da stoga za taj dar Slobode treba biti Bogu zahvalan.
Da dar slobode treba istinski prihvatiti, da ga treba čuvati i braniti.
Da Slobodu u slobodi treba znati i htjeti živjeti.
A to je nadasve zahtjevan i odgovoran zadatak i sveta obveza .., za svakoga.

Biblija, nas opominje kako put u slobodu i sloboda nosi sobom opasnost napasti da,
kad na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti.., naročito kad „ponestane kruha i vode“,
kad se pojave smutljivci.., da tada neki počnu misliti kako je ipak ono prije,
ona vremena „kad su sjedili kraj punih lonaca egipatskih“, zapravo bili bolji, čak i poželjniji,

iako su to bili dani ropstva. Mnogi tada zažele povratak „tim stolovima“ starih gospodara.
I uvijek se nađe onih, kaže nam Biblija, koji su tada spremni pobuniti narod, zaluditi narod, obmanuti ga, vraćati natrag…
Spremni su obezvrijediti slobodu, pomutiti u narodu vjeru u Božji dar slobode,
pa čak i Boga i one koji su ga u njegovo ime poveli na put slobode optužiti za prijevaru,
„za opasne namjere“ , pa čak i za „udruženi zločin“…
(Tako se dogodilo i Mojsiju.., a eto i mnogim našim vođama i vojskovođama...)
Uvijek se nađe onih koji su u danima teškoća i iskušenja spremni narodu ponuditi lažne nade, lažne bogove i opasne idole, „zlatnu telad“ pod prividom novih sloboda, nove pravednosti, novog poretka.., nove mudrosti i blagostanja.., novih zakona, često protu Božjih, protu naravnih i protu narodnih.
I uvijek se nađe onih koji se dadu zavesti, podmititi, dignuti ruku ZA, pa zaigrati kolo oko „zlatnog teleta“,
kako se to dogodilo i Izraelcima pod Sinajem na putu…
Ali, poručuje nam sveta Knjiga Božja:
Bog je u svojim darovima ustrajan unatoč ljudske nevjere i grijeha:
„Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih…
I mnogi pomriješe na putu: prevaranti, zavodnici, „mutikaše“.
A narod je ipak, Božjom pomoću ušao u zemlju Obećanu,
svjestan da slobodu trebalo čuvati, braniti i krvavo se za nju žrtvovati.

„Ne zaboravi djela Gospodnja“, govorio je Jahve,
ponavljali proroci, molila Gospa Marija, opominjali sveci i mučenici…

Prisjetimo se i mi danas, da ne zaboravimo: da djeci svojoj možemo prenositi.
Nakon dugih stoljeća robovanja svake vrste.., ali i stoljeća čežnji i nadanja, molitava i žrtava, i naš je hrvatski narod Bog poveo na put u slobodu.
I za nas su konačno došli dani velikog prijelaza iz robovanja u slobodu,
u slobodnu i neovisnu „zemlju obećanu“, domovinu Hrvatsku, oslobođenu od „Faraona“ svake vrste,
boja i ideologija…
Bog je i među nama podigao vizionare, proroke, vođe, branitelje..., koji su poveli narod kroz „bespuća povijesti“ … Trebalo je i nama proći i kroz opasno i krvavo „more crvene ideologije i njezine idole koji su nemilosrdno smicali i u jame bezdanke bacali još uvijek nesahranjene nedužne žrtve.
Ali, mi vjerujemo, da je s Božjom pomoću, pod Gospinim zagovorom,
u čudesnom zajedništvom svega naroda, odlučnošću naših vođa i branitelja..,
uz molitvenu podršku svega naroda, „potopljena strašna vojska 'faraonska', s crvenom zvijezdom i kokardom, s tri uzdignut prsta i posvuda ispisana četiri slova S…

Smije li se zaboraviti kako su nam, „kad je uskiptio bijes njihov na nas“,
rušili sve putove i mostove slobode.., pa sela i gradove.., a na poseban način naše crkve
u kojima su pekli janjce i strijeljali kipove, slike i freske. (Kao ovdje u sv. Ante i sv. Mariji u Biskupiji)?
Kako su odnosili našu kulturnu baštinu (i još nisu vratili).
Kako su bešćutno ranili našu Katedralu…
Sve to s neskrivenim, đavolskim namjerama da nam, mislili su zavazda, otmu slobodu, izbrišu povijest.
Da nam satru ime, vjeru, kulturu..,“niste tu ni bili, tad će reći svima!“
Mi se danas s ponosom sjećamo,
kako je sav narod hrvatski osjetio da treba odlučno ustati na obranu svoga doma i roda…

A trebalo je ući u teške borbe, micati „balvane na cestama“.
Ali još više one mnogo teže, glavne krivce za sve što će se događati: „balvane“ u glavama ljudi
koji su dugo živjeli u „sistemu“ koji je kao „crvena zmija“ sustavno trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom ljudske civilizacije, „komunističkom, partijskom“.
Ona je pod plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu,
kršćanske vrednote i institucije.., kulturni duhovni identitet i ime hrvatsko…
Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom: „nacionalističko, ustaško, fašističko, klerofašističko“
(svi smo mi svećenici i biskupi i dosljedni vjernici bili ''klerofašisti!'')…
Hrvatskom se narodu i Crkvi, uporno i ustrajno, na svim razinama i na sve moguće načine prizivao kompleks „ustaštva“…
Takvim informacijama o Hrvatskoj i Hrvatima su se punili svjetski arhivi i knjižnice,
educirala svjetska diplomacija…
Time je desetljećima bilo moguće sve hrvatsko ušutkati i osuditi, satrti pa i ubiti.., nekažnjenoMnogi su zbog toga bili proglašeni zaslužnim herojima.
Na žalost i danas,
u slobodnoj državi Hrvatskoj,
kao da se ponovno javlja slična retorika pa i slična taktika: - zataškati istinu,
ne dati joj da progovori, omalovažiti je čak i onda kad progovore iskopane kosti nepobrojivih žrtava.

Kao nekidan na mjestu gdje je „prva puška“ pobila i u jamu zazidala hodočasnike i njihova župnika vlč. Maksimilijana, koji su se 27. vraćali od crkve sv. Ane kod Knina, svojim kućama…).
Uporno se, u raznim varijacijama, ponavljaju već poznate laži o „hrvatskom ustaškom narodu“.
O „Crkvi koja je bila protiv svoga naroda, (pa je zato na dugogodišnje robijanje osuđeno (kao i bl. Stepinac) i pobijeno najviše svećenika u Europi…
O Crkvi koja je „20 godina skrivala zločince“.., koja je privilegirana..,
koja se eto usudila podržati tamo nekih 750.000 potpisa za očuvanje vrednote,
forme i sadržaja braka…, potpisa živih ljudi, koji su vrlo jednostavno i triumfalno obezvrijeđeni i prevareni
dizanjem (nekoliko desetaka) ruku u Hrvatskom saboru..,

izglasavanjem zakona koji nije u skladu ni s naravnim ni s Božjim zakonima.
Bio je to zasigurno najtužniji dan u hrvatskoj povijesti..!

Danas se trebamo sjećati, ne iz mržnje prema ikome
(kako nam stalno spočitavaju da smo mrzitelji),
nego da se ne zaboravi istina.
A istina je da smo morali prolaziti kroz dim i vatru..,
kroz stravični zvuk sirena, projektila, granata.
Morali smo gledati na smrt prestrašena lica majki i djece u skloništima, susretati izbjeglice, logoraše, ranjene, silovane, masakrirane, ubijene.
Morali smo svakodnevno pokapati branitelje i slušati neutješne jecaje i krikove majki i djevojaka.., djece i prijatelja…A nismo to htjeli.
Nametnuli su nam taj rat!
...
...!...

I danas se pitamo: jesmo li to mi trebali ili nismo trebali,
braniti i obraniti svoju zemlju, obitelji, djecu, mlade? …

„Kardinal Kuharić je govorio:
„Ima istina od kojih se ne može i ne smije odustati;
ima granica na kojima se mora stati
i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!“
… !“…

Bio bi doista grijeh bešćutnosti, grijeh do neba vapijući,
grijeh nezahvalnosti sve to zaboraviti, zanijekati, obezvrijediti,
ili iskrivljavati i skrivati bjelodane činjenice…

„Nek se osuši desnica moja i usta moja, ako spomen na te smetnem ja ikada“,,
plakali su i zaklinjali se Izraelci na rijekama Babilonskim.
Ponavljamo to danas sa zakletvom i mi…

„Rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari mudri hrvati Dubrovčani.
Svaki rat ranjava samu narav i bit čovjeka koji je „slika Božja“.
Nitko u ratu ne može ostati potpuno nevin i neokaljan i bezgrešan…
To s opterećenjem, tugom i kajanjem priznaju gotovo svi koji su bili primorani prihvatiti obrambeni rat i sve njegove strahote…
I zato su spremni oprostiti i zalagati se za MIR.
(ne paradno, nego iskreno.)
Ponosni smo na njih.
Ali samo „istina oslobađa“. Ne manipuliranje istinom…

Na žalost, ne može se zanijekati da postoji neka opasna namjera i praksa,
da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu
u kojem su ''svi jednako krivi i nedužni…''

Kao da smo bili slijepi i gluhi i glupi pa nismo dobro vidjeli odakle su dolazili.., topovi, lopovi i rušitelji…
I što su nam poručivali, pisali i pjevali..,
odavle iz Knina na posebno okrutan i krvav način!
„Ubi ga to ti je Stepinac“ vikao je tu pred Kninom „pred balvanima“ na cesti, s puškom uperenom u mirotvorca, biskupa Badurinu…
Sve civilizacije svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku između branitelja i agresora… žrtve i lopova…
Nažalost, vidljivo je da i danas neki u svojim „planovima i raznim načrtanijima o regiji i regionu“..,
ovu časnu „Oluju“ drže zločinačkom akcijom,
a sve sudionike i podupiratelje, od velikog predsjednika Franje, do branitelja i njihovih zapovjednika.., zločincima… Čak i nakon oslobađajućih presuda našim generalima braniteljima…

Narode moj, „sjeti se svega puta svoga kojim te Bog vodio,
i svega što ti je sve na putu učinio:
kako te vodio kroz pustinju i zemlju punu otrovnih štipavaca i zmija,
iz ropstva te i smrti vodio u slobodu i život…
I budi Bogu svome zahvalan!“


Tako je Bog opominjao svoj narod…

Mi danas ovom svetom Misom zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem daru života;
na daru naših obitelji; naše djece i mladih..,
na daru slobodne domovine Hrvatske, naše vjere Katoličke,
koja je u našem narodu vjekovima gradila i podržavala nadu i vjeru u slobodu.
Danas zahvaljujemo Bogu za pobjedu izvojevane „Olujom“, i za sve naše branitelje,
žive, ranjene, poginule i preminule…
Za one koji su ovu Domovinu svojom hrabrošću, sve do žrtve života,
uz Božju pomoć branili, stvarali i tako postavili temelj njezine izgradnje i rasta..,
da bude neovisna i svima lijepa, slobodna i sretna domovina.
I da se svi s njom ponosimo. I ona s nama. I da svi za nju odgovaramo…
Nikoga iz svojih zahvalnih molitava ne želimo danas izostaviti!

Danas molimo i za dar hrabrosti i odgovornosti koja nam u svakidašnjici naše domovine nadasve potrebna. Hrabrost da budemo svoji, nepotkupljivi i nepokolebljivi u borbi za istinu.
Naročito ondje gdje se Istina opovrgava, gdje nas ugrožava lukavstvo laži.

Hrabrost i onda kad to znači biti prezren, ismijan, stavljen na stup srama…

Molimo da Božja istina iznad svega ne postane bezglasna
zbog naše prilagodljivosti, interesa ili ulagivanju moćnicima svijeta, politici, stranačkoj stezi,
tzv. općem mnijenju“ ili agresivnoj modi svijeta…
Da se radi Istine uzmognemo hrabro suprotstaviti obmanama ideologija koje se stalno presvlače i modificiraju, uvlače se u sva područja života,
osobnog, intimnog, obiteljskog, javnog društvenog, narodnog, svjetskog..,
ali uvijek ostaju „zlo sjeme“ koje zlim plodovima rađa“,
o čemu govori Evanđelje.
Mi želimo i molimo da naša domovina Hrvatska bude dobro stablo,
da nam uz Božju pomoć i našu odgovornost, dobrim plodovima rađa:
da u našoj domovini bude u središtu - čovjek.
Jer „čovjek danas postaje oruđe, stvar, kaže papa Franjo.
Potrebno je spasiti čovjeka, vratiti ga u središte društva, Crkve, misli, razumijevanja i najveće brige,
ako želimo spasiti svijet!“.
Molimo da odgovornima bude važno da nam ljudi, naročito mladi i stručni ostaju u svojoj domovini, na svome ognjištu.
Da za sve bude rada, zaslužene plaće i nedjeljnog odmora.
Da mladi mogu zasnivati obitelji i djecu rađati i odgajati posvojoj savjesti
a ne po nametnutim „kurikulima“,
da rastu u slobodi, ljubavi i ljudskom dostojanstvu…
Da nam ne umire more i otoci, polja sela i gradovi…

Zar je moguće da, kraj ovolikoga materijalnog i duhovnog bogatstva lijepe naše domovine,
krvlju i ljubavlju njegovane,
od mnogih lopova obranjene, moramo rasprodavati „materinu dotu“,
oživljavati stare i uvoziti nove protunarodne i protu-Božje ideologije i zakone,
biti najveći dužnici i prosjeci svijeta?

da nam se svake godine sve više čuje tužni plač nad grobova,
nego radosni plač novorođenih… ?

Je li moguće da je našom domovinom hara „anti-kultura smrti“?!

I da se odgovorni ne uzbuđuju previše!?

Oslobodi nas Gospodine
i Gospe našeg velikog hrvatskog krsnog saveza!

„Što nam se ovo događa?!“
pitaju mnogi zabrinuti i obeshrabreni…Jesmo li došli do dna?!

Ne… Naša Gospa, majka i Kraljica, nam stalno, kroz čitavu našu povijest
Hrvatsku, poručuje da Bogu treba za sve zahvaljivati i Božju pomoć i blagoslov zazivati.
Da je s Bogom sve moguće.

A papa Franjo stalno ponavlja: „Ne dajte da vam ukradu nadu!“
Vjerujemo da nije slučajno da se upravo na čudesan blagdan „Gospe od sniga“ koju danas slavimo,
dogodio ovaj čudesan dan, veliki Božji dar „Olujne“ slobode našem hrvatskom narodu.

Nisu li naši su branitelji molili i oko vrata nosili, a narod ustrajno, noću i danju, po kućama, trgovima i crkvama,
na kopnu i moru, molio njezinu krunicu !
Ne smijemo i nećemo to zaboraviti!

Tebi Gospe i danas povjeravamo našu domovinu Hrvatsku,
sve nade, želje i molitve našega naroda, ovdje u domovini, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i po svemu svijetu raseljenom. ..
da u nama živi duša naših ratnika branitelja:
„Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije…
„Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao, svoj bih život dao!


S Božjom pomoću i Gospinim zagovorom…
Amen!


Mons. Ivas propovijed je izrekao na euharistijskom slavlju za Domovinu
u Kninu 5. kolovoza 2014.

preuzeto sa facebook stranice: SV. ANTE - KNIN
(https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1519145284968492&id=1413668712182817)
Komentar (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Lipanj 2007 (1)

Ne zaboravimo ni drugi dio Istine
(Evanđelja) :
Bog je i PRAVEDAN SUDAC...
... Isus će doći u slavi
suditi žive i mrtve..
.
Image and video hosting by TinyPic

"Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti:

'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."

(Mt 25, 31-46)



...
Flag Counter