Sada kad se malo čitava ludnica oko tetke smirila konačno i ja mogu malo odahnuti i pojasniti a najviše pohvaliti osoblje Sisačke kirurgije.
Da krenem iz početka, tetku smo dofurali iz Bihaća da to obavi ovdje, jer situacija sa zdravstvom u bosni je katastrofa.
Kada se u Bosni razbolite, morate si sve plaćati neovisno o tome imate li osiguranje ili ne. Sav materijal, dakle saniterija za previjanje, ljekovi, narkoze, boravak u bolnici, sve se to plaća mimo osiguranja. A isto tako ako trebate operaciju morate staviti par tisuća eura u kovertu i dati kirurgu. Da, tamo se isplati biti kirurg
Druga stvar je ta, da ležanje u bolnici ne bi preporučila ni najgorem neprijatelju. Posteljinu si morate donjeti sami, kao i piđamu s time da će vam sestre to obavezno maznuti, kao i deku i jastuk. Kao fol da operu a onda vam to "pojede veš mašina".
Svaku inekciju protiv bolova tamo sami kupujete, a ako nemate novaca lupate glavom od zid. Nema treće opcije.
A higijena same bolnice.... mislim da na ovom svijetu ne postoje tako prljave prostorije kao u bolnicama u Bosni.
I zato je tetka došla ovdje. Istina, nije bilo jeftino, ali nije bilo ni skupo.
Isti dan po dolasku, doktor ju je pregledao i odmah je ostavio u bolnici. Unatoč listama čekanja obavljen je i mamograf, i ultrazvuk kao i rtg. Isto popodne su joj izvadili krv, odredili krvnu grupu, poslikali srce i pluća te je pripremili za operaciju.
Uza sve to osoblje sisačke kirurgije je bilo više nego ljubazno. A brzinu i profesionalnost u obavljanju svog posla da i ne spominjem.
Kako je tetka dijabetičar, a to je kao mali problem za operaciju isto tako su se pobrinuli da joj do operacije smanje šećer, koji je skočio na 25 radi uzrujavanja.
Sve je bilo uspješno obavljeno i bila je na programu odmah iduće jutro (u bolnici smo je ostavili dan prije, popodne).
Operacija je naravno protekla bez ikakvih problema, unatoč i godinama i dijabetesu. Svaka čast doktoru i osoblju u operacijskoj sali.
Isti dan je puštena kući, to je bilo u srijedu a danas je obavljena kontrola. Dobra volja doktora da je primi u dežurstvu.

Ma šta god svi pričali o našem zdravstvu ipak se sve svodi na ljude. Jer unatoč velikim gužvama, manjku osoblja i aparature sve je izvedeno za 10.
Tako je bilo i kada sam ja išla na operacije.
Iako nam je ministar zdravstva totalni idiot, ipak sve funkcionira u savršenom redu jer tamo rade prvo ljudi, ljudi koji su se posvetili pomaganju drugima. A kada je netko čovjek, nikakva pomanjkanja potrebnog materijala nije problem.

Taj prvi dio smo platili 2.300kn. Sada čekamo citološki nalaz da se vidi da li je sve u redu ili će morati odstraniti dojku.
Ali nekako se osjećam smireno. Znam da neovisno o rezultatu da će tetki pomoći i da će na kraju sve završiti kako treba.
Dok god ima takvih ljudi, kakvi su u Sisačkoj kirurgiji ja mogu mirno spavati