|
Svima sretan Uskrs sa zakašnjenjem. 
Danas je bilo teže doći na posao nego ikad. A to je samo jedan u nizu razloga zašto ne volim praznike.
Što se tiče uskrsa, ako još jednom netko spomene kolače ili šunkicu ja ću vrištati! A o gostima da ne pričam. Nisam sigurna šta mi je veća tlaka, imati goste kod sebe doma (ja sam očajna domačica) ili ići u goste ili iščekivati iste kod svekrve... bljah.... 
Ostali razlozi su ti što nitko ne priča o normalnim stvarima već svi samo trkeljaju o jajima, šunkici, mladom luku i žderanju kolača. Od navedenog ja jedem samo mladi luk  Ili još gora verzija od priče o hrani je nutkanje istom. I nema veze ako ste se najeli, prejeli, ako ste natrpani svim i svačim ljudi vas neumorno tjeraju da žderete još. A ništa me ne može razpametiti kao osobe koje jednostavno vaše NE, ne čuju! Ili se prave da ga ne čuju. Oke, realno gledajući to je oke, ono kao pristojnost i ta shema ali diže mi živac!
Nismo nikuda otputovali kao većina, jer financije to ne dopuštaju, treba još love utući u motor. Ali ne bunim se.I doma je bilo lijepo. Spavanac, pa ručak kod svekrve (da se ne bi još ubijala po kuhinji), pa bris doma i uživancija, Vještac i ja, solo... a onda stigne sms koji uprska stvar "Doći ćemo oko 20h, nakon mise" Ma jel hoćeš?!?!?
Preživjeli smo i to. Ja se veselim neradnim danima koji padaju na radne dane, imitaciji hedonističkog života a neki opet klopici i piću....
Sto ljudi, sto ćudi... dvjesto sisa hihihihi (ovome nisam mogla odoljeti)
Idem probati učiti sad. 24. je nevjerovatno blizu a ja niti učim a bome niti pamtim, ovaj ispit će biti provod  
|