|
I opet ponedeljak, dan koji svi mrze... ili da kažem ne vole ga pretjerano. Bome ni ja. Probudila sam se sa glavoboljom a to je dovoljan razlog da zamrzim ponedeljak. I više od uobičajenog.
Vikend je prošao oke, malo rada, malo odmora, malo gostiju. Išla sam naručiti vilicu za motor pa sam se odmah ogrebala kod lika da mi dofura maramu za trbušni. Malo je umirao od smijeha jer se prije toga vodio razgovor o motorima, dijelovima, bajkerima, moto susretima i slicnom. I onda ja u pola te nazovimo "stručne rasprave" bubeknem sa maramom.
Nekako se čudno osjećam. Ne mogu pratiti tok misli. Uhvatila sam se da hodam u krug po stanu i onda mi je sinulo. Sjetim se nečega i krenem npr. u kuhinju, na pola puta mi sine nešto peto i okrenem se i krenem u spavaću sobu, na pola puta opet nova misao i okret prema kupaoni. Tako natučem tri kilometra hodanja a da nisam dotakla jednu stvar ili realizirala i jednu misao.
Kao da mi tijelo ne može dovoljno brzo pratiti tok misli. A ono što mi je najčudnije je to da onaj unutarnji "svijet" koji svi imamo u sebi, ona naša razmišljanja, pitanja, stavovi... to kao da je nestalo, kao da je velika praznina u meni.... nemam pojma šta je, al ful je čudan osjećaj.....
Konačno sam se uhvatila fotića i poskidala sve fotke poslikane do sada, napravila sam si foto blog, pa će te moći tamo gledati Sisak, naravno, oni koje bude zanimalo mogu uvijek kliknuti i pogledati Foto blog
Idem se sada dalje igrati sa fotkama pa se čitamo.... pa pa ekipa 
|