nedjelja, 29.05.2022.

Nakon dugo vremena odlučih potražiti svoje početke, iako se i ova stranica koja je renovirana zapustila, uspjela sam je pronaći.
Nije obrisana!


Sve sam to ja

21.9.2021, 23:39h

Tamo negdje daleko postoji jedno sretno
iako zabito mjesto ,tamo nema magle
ni olujnih kiša.
A nepravda je samo riječ iz prošlosti koje se rijetki sjećaju.
Ja zrno pijeska sam
gdje spava milijun nevidljivih
klica života, gdje miruje
trava i voda.
Dan sam u kojem se
očekuje jesen,
i onaj list koji tiho s grane opada sam ja.
I da... danas mi je rođendan
i sve je moguće,
i nemoguće
i sve se to zbiva
dok oblačim svoju kožu na sebe, iako je život sutra iznova dere.
Jer, pod njom sam ona
zbog koje majka na današnji dan bi sretna,
pod njom sam ona što za ljubav sve čini.
Dok postajem bezdan
u koji polako padam
misleći da je nebo,
da se penjem
ja tonem...
Ipak, otvaram se u onoj tamnici sebe
jer ja sam robinja, oslobođena od svega.
Šuma sam u kojoj staze grlim, maslinik ograđen kupinama.
Ja mogu biti i greška
i okačen kaput na vješalicu
iza starih vrata.
Jedno znam, zrijem!
Iako mi rekoše da puhat će vjetar, i kiša će padati, ja ispružiti ću dlan.
Nitko ne zna kada zvijezde padaju, zato ... čekat ću!
...da, sve sam to ja!

@magdalena
Ružica Gavranović
17:44 | Komentari (8) | |

<< Arhiva >>