magdalena395

Ako je vjerovati ovom trackeru na blog mi dolaze najviše Mažoretkinje.
Zanimljivo, ali nigdje im traga osim na kugli špijunskoj :)

A sada ozbiljno...

Jakob i ja smo dobro, on sretan ja manje. Ali u globalu ŠTIMAMO.
U tom našem štimungu često sviraju neke violine , čisto radi balansa. Jer, peri menopauza je u tijeku.
Ha, nikad se ne zna. Zlu ne trebalo, neka njih. Uskraćena za jučerašnji dan zbog teške migrene koju mi ova južina
uvijek donese na dar danas sam lutala stazama zdravlja. Bi zanimljiv ovaj 20.11.2016. Dan Gospodnji u kojem se
svašta ponešto ispreplelo kod mene.

Jakob je odlučio pogledati neku tekmu, a ja krenuh dalje.
Poslije ručka najljepše je malo prileći, ali danas ne. Nebo je bilo baš po mom, zanimljivo i promjenjivo, taman.
Južina još dere, ali danas se da( s jednom tabletom) podnijeti.
Kažem sebi da ću samo prošetati i ništa više, da neću ići na kave i bla bla. Ali netko je želio drugačije,
ja ne...
( tako mi BLOG pomogao) .

Sjeli mi uz jezerce na pićence i riječ po riječ ode 2 h. Nakupilo se tu različitih
vijesti, note se pomiješale, zbrka uzela uzde razuma i zamislite...

Razišli se uz obećanje da neće proći pola godine bez poruka, kave, neke šetnjice i sličnih obećanja
koja priliče nekome tko se doista poznaje. Iako oboje znamo da će proći mjeseci bez poruke, da kava nije opcija koju
podržavamo, iako znamo da miris jeseni brzo prođe... lažemo se.
Razlog ovog zbrčkanog pisanja je da vam ne želim otkriti detalje... ne još.

Ali poanta je prisutna...
Svaki susret nas kao takvih, nas kao dvoje koji si nikada nisu sve rekli je isti... RADOST.
Osmijeh je prisutan i nekoliko dana poslije, Jakob je sretan, ja više.

Još nešto...
Ne, pogrešno razmišljati :)
Sve vas pozdravljam