magdalena395

A sada ozbiljno...

Kako smo se odselili iz kvarta( meni dragog, skoro pa rodnog), a doselili u urbaniji dio grada započeli smo fazu preoblikovanja. Tijelo, um i ostali dijelovi koji se još daju malo poštelati vapili su za atletskim stazama, šetnicama, nasipima i svrsi shodnim, (besplatnim naravno) tračnicama zdravlja i ljepote. Kako smo Jakob i ja uspostavili svojevrsni( naš) jing- Jang i time ljestvicu zajedništava podigli za 0,5 promila staza je morala biti oborena... za početak.
Slijedi smajlić :).

Uobičajena trasa nam je nasip, krugovi po parkovima, stazama te jedno zgodno igralište sa stazom za trčanje. Eto nas, trčanje!!!
Ja bivša atletičarka u usponu koji se nikada nije dogodio, on atletičar sa vrećom medalja i vitrinom pehara, krenuli. START je bio lagan, tih i obećavao je da ću 20m pretrčati bez po beda. I gle čuda, uspjela sam, 10 krugova hodanja i u svakom krugu 20 m trčkaranja , hi hi. Atleta u Jakobu nije dozvoljavala tako nešto, on je istrčao svih 10 krugova u stilu. Minute po krugu nije spominjao, vjerujem s razlogom. Onako uspuhana, s laganim rumenilom lica krenuli smo ka stanu. On sretan, ja manje.

Ona haljina me i dalje promatra...

Pozdravljam vas, štovatelji mojih misli koje se počinju gurati.
Do čitanja
R@Magdalena

R@Magdalena