Život je zvono čiji se zvuk stapa s obzorjem
ne trošim ga na pusti proplanak
gdje trava ne niče od pamtivijeka.
Volim čežnju i mucavu sreću
kaja se stapa s radošću,
tada poput zamukle ptice
potajice pjevam
ljubav nebesku šutke ljubim
Volim Samarđžića
koji izgovara riječi
kao ljubav da pretače u kristalne vrčeve duše
Pamtim još negdašnju ljupkost
kao lik žene s bombonjere
koja iza stakla mamine vitrine
stajala je...nedirnuta
Dobrotu pamtim
od ljudi koji dobro mi činiše
i težim k tome
da dobro činim drugima.
RLG
|