magdalena395

Probuđena iza ponoći, ležim i gledam u kaput obješen o vješalicu u uglu sobe. Gledajući ga razmišljam o bojama, tkanju... o osobi koja bi ga mogla nositi. Mogla bi to biti ja... visoko uzdignuta kragna, baš onako kako volim... velika dugmad, neobičnog oblika. Uz njeg na podu su cipele, jedna uz drugu, smeđe... kao zaustavljene na putu prema nekom odredištu. Kad su iz njih izišla stopala stala je sva njihova užurbanost, ritam im se naglo promijenio. Zamišljam korak prije izuvanja, dodir đona s vodom u maloj lokvi na cesti. Imaginarna je to slika kaputa ,cipela smeđe boje i mene...Razbuđena, nastavljam igru sa stakalcima, leptirima, sjenama na prozoru. Sjetim se predhodne noći ... buđenja, skoro u isti sat. Kaput je i dalje na istom mjestu, cipele, smeđe. Kao da su okrenute u drugom smjeru, tu je i torba, velika, smeđa naravno.



Prošlu sam noć tijelo počastila užitkom... dodir čiste svile na goloj koži. Promatram trag na lijevom ramenu...ugriz. Liježem ,zatvaram oči da mislima vratim sliku kaputa ,i zašto su cipele okrenute u drugom smjeru? Uočavam konac na kaputu, opet mašta stvara korak...isključujem na trenutak tebe, razmišljam o stolu koji već dugo želim u uglu sobe, o naslonjaču za čitanje. Tvoj lik se kao neispredena vunena nit provlači mislima...izuvaš cipele, skidaš mi kaput... Probuđena ,u sofi ležim, osmjeh ti mekan poput pamuka.

Pada kiša, dođi bliže, šapneš.

I zaustavljaš sva razmišljanja.


RLG( 15.9.2012, Obj. Snovi moga srca )j. Snovi moga srca )ize=3>