[FAN REPORT] Ostvarenje želja na koncertu u Frankfurtu

Zahvaljujući obožavatelji Milanu možete pročitati zanimljivi post koji opisuje cjelokupnu atmosferu na koncertu u Frankfurtu!

Moja priča počinje ovako...

Za Frankfurt smo krenuli oko pola noći iz Rijeke! Put je bio dug i naporan. Noge su mi se ukočile od sjedenja pa je neophodno bilo nekoliko puta napraviti pauzu. Kako je Frankfurt bio do sad nepoznata destinacija, sva vjera pala je na mali uređaj poznatiji kao «sustav za navigaciju». Nakon nešto poduže vožnje... koja je zaista bila preduga, sumnje su pale na navigacioni sustav. Stali smo na benziskoj pumpi ne bi li se raspitali koliko nam treba do Frankfurta... Gospodina mi je lijepo objasnio da imamo još dobrih 6-7 sati vožnje. Ma super... j***** sustav za navigaciu se malo odlučio poigrati s nama pa nas je pokušao vratiti natrag u Hrvatsku. Ne ne... Mi se nismo dali!!! Okrenuli sumo se i nastavili ovaj puta uistinu u pravcu Frankfurta!!! S prvim islaskom sunca na cesti su se probudile i prave gužve...

Ugledavši znak na cesti na kojem je pisalo «Frankfurt am Main» u autu je nastalo opće veselje... ali nije trajalo dugo ... ha ha!!! Znam da će se ovome nasmijati mnogi... ali mi smo od silnog uzbuđenja uspjeli opet skrenuti nekom drugom cestom... i zaobići Frankfurt. LOL!!! Kad smo shvatili da to više nikamo ne vodi odlučili smo stati sastrane i pogledati klasičnu kartu ne bi li se donekle orijentirali i vratili na pravi put. Odjednom pred nama se zaustavio bijeli kombi iz kojeg je izašao jedan gospodin i uputio se prema našem autu. Kad smo mu ispričali što nam se dogodilo i kamo pokušavamo doći... on se samo nasmijao i rekao ove riječi «Vozite zamnom... ja postavljam mikrofoniju i ozvučenje na Madonninom koncertu»... mi smo se sledili i nastavili voziti za tim ja bih ga nazvao «našim anđelom». ... nakon nekoliko kilometara pred očima mi se stvorila Commerzbank Arena... a srce je zakucalo na način poznat od prije dvije godine kad sam ugledao Olimpic Stadium u Rimu na Confession Turneji. Počela me hvatati panika; da li ću se uspjeti progurati do stagea? koliko već ima ljudi tamo? Hoće li me zazati na ulazu jer imam fotoaparat? I još milijun pitanja!!! Kad smo napokon stigli oko 11.30h, shvatili smo kako izgleda njemci i nisu tako zainteresirani za koncert, za razliku od talijana koji pred stadionom znaju kampirati i po 2-3 dana prije, no to se nešto kasnije pokazalo netočnim. Na ulazu je bilo nekih 30-tak ljudi, a mi smo se odmah ugurali i uspjeli prvi doći do jedne odzaštitnih ograda. Kao i pučanstvo koje je s vremenom postajalo sve brojnije i mi smo se razvalili po podu jer je stajanje na onom suncu bilo nemoguće. Zaista je bilo neizdrživo vruće i teško. Svi smo uspjeli izgoriti, ali sve je to bila dobra žrtva za Madonnu!!! Jedan od security-a je izjavo kako će na stadion početi puštati tek oko 17.30h! Ljudi su počeli izvirati odsvakud i prizor je sve više bio onakav kakav i treba biti na ovakvim spektaklima.


... u trenutku kad je prema zaštitnim ogradama krenula vojska security-a fanovi su postali uznemirani i svi su se počeli ustajati i pribijati na ogradu. Ja sam zavezao tenisice i pomolio se DRAGOM BOGU da mi ostvari jednu od najvećih želja – da dođem u prvi red. Druga želja bila mi je... ma reći ću vam poslije ;)

... slijedećih nekoliko minuta bilo je prestrašno. Bio sam nevjerojatno nemiran i živčan. Jedino što mi se vrtjelo po glavi je bilo – kako ću pretrčati 800 metara kojih me dijelilo do stagea? Kad su počeli puštati na stadion nastala je prava ludnica. Nabrzinu mi je neki lik pregledao torbicu i kartu, zatim je na red došla i rampa za checking ulaznice, a nakon toga je započela utrka mog života – nevjerojatno je što čovjek može kad ima tako snažnu želju i tako jak cilj u glavi. Trčao sam kao lud i uspio preteći nekoliko ljudi koji su kroz checking karte uspjeli proći prije mene. Kad sam shvatio da sam ultra brz počeo sam se smijati kao luđak... iza mene su se samo čuli vriskovi fanova što mi je bila dodatna motivacija da još brže trčim. Kad sam dotrčao do stadiona vidio sam kako se prema njemu slijeva na milijun fanova. Ušavši u stadion ugledao sam taj predivni stage i ona dva čuvena slova M. Sad nisam smio posustati pa sam nastavo trčati do stagea. Kad sam napon stigao i rukama se uhvatio za prvu i jedinu prepreku koja me dijelila od stagea htio sam zaplakati. Ne znam da li bi to bio plač od sreće ili brige hoću li umrijeti od luđačkog trčanja i ne vidjeti Madonnu sad kad sam došao u prvi red. Da tako je... Došao sam u prvi red. Bliže stegea nisam moga biti i da sam htio. Do mene su stajali sve redom Hot Ticketsi koji su me poprijeko gledali jer ja nisam imao onu famoznu narukvicu niti ogrlicu... ma tko ih šljivi. Primio sam se one ograde tako čvrsto, pa i da su me htjeli maknuti morali bi prepiliti zaštitnu ogradu.

... Svi već jako dobro znaju da je kao predgrupa nastupala Robyn. Prilikom njenog izlaska na stage povikao sam «Robyn» i mahnuo joj, na što mi je ona uzvratila. Počeo sam se tresti od pomisli da bi se mogla ostvariti i moja druga velika želja, jer ako me Robyn uspjela čuti u onom žamoru onda bi mogla i Madonna. Iskreno rečeno... ja sam uživao. Pjesme koje je izvodila bile su mi odlične. I stvarno je ispunila ono što bi svaka predgrupa trebala učiniti...a to je pripremiti fanove za ono što sljedi...
... nakon što su se svijetla pogasila u meni se probudilo ono nešto neopisivo. Započeo je intro svima dobro poznat ali ne i meni. Naime ja nisam htio gledati filmiće objavljivane na youtube-u, kako bih mogao doživjeti čaroliju iznenađenja.... odjednom je krenulo...

C....A....N.....D....Y .... i ja sam bio gotov... Kad se okrenula stolica... vikao sam tako glasno da se čudim da ljudima oko mene nisu popucali bubnjići... J LOL. Ne sudite me... nisam ja kriv, to je jače od mene!!! Ha ha ha!!! Nakon nekoliko izvedenih pjesama Madonna je stajala odmah ispred mene... a ja sam iz petnih žila i sa svim srcem povikao «Madonna I love You»... Ona je svoj tako snažni i energičan pogled uputila u mene i onako «s guštom» se nasmijala. Tek tad nisam znao što mi se dogodilo – ostvarenje i druge velike želje!!! U još nekoliko navrata mi se nasmijala jer sam joj slao poljupce, mahao joj, dovikivao. Nevjerojatan je osjećaj kad uspostavite kontakt pogledom s osobom kojoj se toliko divite i koju slušate već duuuugi niz godina! Mislio sam da sam postignuo vrhunac...ali ne.. to je tek uslijedilo. Madonna se tijekom izvedbe jedne pjesme (ne sjećam se koje, ali nećete mi zamjeriti što se ne sjećam kad čujete što se dogodilo) približila i ispružila mikrofon prema dijelu publike gdje sam naravno bio ja. Zatim je dala mikrofon svom plesaču koji se spustio među fanove. Pjevao sam iz petnih žila.... ufffff... kako dobro!!!

... koncert mi je prošao jako brzo... i bio je fenomenalan. Ne obazirem se na komentare nekih ljudi jer to očito i nisu pravi Madonnini fanovi... čemu tražiti na silu mane tamo gdje ih jednostavno nema. Koncert je bio fenomenalan, ma što god oni govorili. Dvorana je bila puna i svi su jednoglasno pjevali, skakali, uživali.
Uistinu ne mogu naći pogrešku niti zamjerku za ništa što se ove turneje tiče. Još jednom me osvojila svojom energijom, stavom, porukama, plesom ... svime!!! Hvala ti Madonna na još jednom predivnom koncertu... na još jednoj divnoj uspomeni koja ima neprocjenjivu vrijedost samo u srcima pravih fanova!!!

P.S.
Od sveg srca pozivam svih koji imaju mogućnosti, da posjete ovaj veliki spektakl u BUDVI. Ne znam kakva će biti organizacija dolje... ali svakako se potrudite otići jer ovo je uistinu provod godine!!!!
Ne znam za vas... ali ja ću biti u BUDVI sigurno! Hvala časopisu STORY koji me nagradio s pet ulaznica za taj spektakl!!! J

13.09.2008. · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #