OTOK PRVIĆ !
U neposrednoj blizini Vodica na udaljenosti od 800 metara nalazi se predivan otok Prvić. Svojom poviješću i kulturom svjedoči da je svijet za sebe i da nije slučajno što ga je Faust Vrančić odabrao za svoje vječno prebivalište. Smješten je u sredinu jedinstvenog akvatorija koji je omeđen s jedne strane kopnom ( od Jadrija do Tribunja ) a sa druge nizom nenastanjenih otoka –Logorun,Tijat,Zmajan,Obojan, Sestrice i na kraju sa koraljnim otokom Zlarinom. Svojom blagom klimom i raskošnim raslinjem,predivnim uvalama zaslužio je kako kaže don Krsto Stošić naziv proljetnog boga . Dva naselja koje posjeduje s autohtonim graditeljskim ambijentom rijetki su biseri Mediterana. Površina otoka je 2,37 km /2 a dužina obale je 9 km. Nastanjen je još od tamo davnih stolječa. Samo u mjestu Šepurine bilo je 1939 god oko 1747 duša i 446 po svijetu. U to vrijeme Prvić je bio najnapučeniji otok na Jadranu .
Danas u tom naselju Šepurine stalno živi samo oko 200 duša. Dakle proces industrijalizacije koji je poslije drugog svjetskog rata zahvatio cijeli prostor hrvatske nije mimoišao ni otočane.,pa time ni otok Prvić. Došlo je do naglog iseljavanja ljudi. Taj proces tekao je više spontano može se reći u nekom samotoku i pritom je vladala jednostavna logika među mladim ljudima. « Tko ostane nije za ništa « ! Tako je mladost kao nužnost demografske obnove i razvoja o čemu ovisi budučnost svakog naselje u tom industrijskom civilizacijskom zanosu pohrlila u gradove ,Zagreb,Zadar,Split,Dubrovnik , Rijeku ,dok su se i poneki od njih otisnuli i preko oceana u Ameriku i Australiju. Otok je u veoma kratkom razdoblju ostao bez svog glavnog resursa ,bez mladih ljudi,pa time i bez mogućnosti da se uspješno razvija. Kako je riječ o ogromnim resursima, kako prirodnim tako i graditeljskim (autohtonost mediteranskog ambijenta ) nužno se nameće potreba da se tom novom procesu oživljavanja tog prostora da neka osmišljenija i dugoročnija vizija razvoja..
Jednostavnije rečeno ,treba ga zaštititi od nekog novog samotoka , od ispremiješanih interesa , od nekih ljudi koji niti znaju niti umiju živjeti u takvom ambijentu. Da bi se to izbjeglo potrebno je po meni cjelom tom procesu oživljavanja dati neku ciljanu svrhu. Prvo što se u svemu tome nameće je potreba da hrvatska država ćiji se indetitet neosporno potvrđuje otocima konačno izradi strategiju kako zaštite tako i razvoja tih prostora. Ono što ona za sada propagira u smislu neke pomorske orijentacije stavljajući sve otoke u iste razvojne okvire puno je činovničke demagogije i beživotnosti. Jer svaki je otok ,što posebno potvrđuje upravo Prvić, priča za sebe. Stoga svaki od njih mora imati i svoj specifičan ,kako program razvoja,tako i ritam oživljavanja. Ne može se taj otočni razvoj utapati u općenitostima To su nepobitna fakta.Drugo isto tako ,za postojeće pogotovo naseljene otoke, značajna je izrada planova koji će dugoročno štiti autohtoni graditeljski ambijent naselja. Oslanjanje na postojeće ili buduće urbanističke planove na što se većina javnih brigaoca (političara i stručnjaka ) zakljinju kad je razgovor o budućnosti ne samo da je besmisleno nego je i izvor ogromnih zloupotreba pa može se čak kazati i kriminala. . O čemu se zapravo radi ?Novi proces traži istinsku revitalizaciju i sanaciju oba mjesta na Prviću . Traži detaljne planove ali s osloncem na prirodne,geografske i gospodarske potencijale,sa zaštitom krajobraza,graditeljskog nasljeđa ,obale i mora. Da bi se u to razumno ušlo potrebno je po meni prije svega da sami vlasnici ,dakle mještani naselja, otvoreno ,strpljivo ljudski razgovoraju između sebe, i da konačno shvate da se bez njhihove istinske angažiranosti ,ne mogu ostvariti navedeni ciljevi. Tek je u tim uvjetima moguće da se otvoreno vrši edukacija i pritisak na vlast u Vodicama ,Županiji ,i Državi.Jedino takav osmišljeni pristup obnovi prostora može izbjeći demagogiju činovničke logike večinom izražene kroz urbanističke planove. Radi se o tome da ti planovi nemaju u sebi ugrađen duh otočnog ambijenta,što potvrđuje dosadašnja praksa. Stoga prepuštanja tim i takvim planovima da oni sami u ime « struke « rješavaju navedene poteškoće neizbježno mora dovesti do deformacija .Uostalom kad radimo nešto za sebe onda istim tim stručnjacima namećemo svoje zahtjeve. Ista ta logika mora važiti i za zajednički ambijent. Da je to tako i nikako drugačije, potvrđuje naši stari koji su bez fakultetske naobrazbe ,svojom mudrošću i upornošću izgradili ovaj ambijent na koga smo itekako ponosni.
Istina je ima stvari koje se već danas mogu pokretati ili se već pokreću.
Primjerice-pristanište za otočne brodice u Vodicama ili pak specijalno parkiralište kako za otočane tako i za njihove goste,uređenje plaže,jer već sada preko 500 gostiju iz Vodica dnevno boravi na Prviću bez da ostavljaju bilo kakvu pristojbu za održavanje plaže ,za odvođenja smeća itd.
Isto tako moguće je pokrenuti izgradnju lučice kako u mjestu Luci tako i u Šepurinama. Ali ukupnu zaštitu i obnovu otoka nije moguće ostvarivati bez zajedništva i bez javnog pritiska na sve razine odlučivanja.
U Vodicama 03. 02. 2006 god.
Slobodan dip.ing Mačukat
|