Poštovana gospođo B. Oreb !
Svjestan sam da postoje određene norme i običajnosti pri uređivanju ovakve rubrike kao što je Tribina. Po meni to nije uopće sporno. Ono što je sporno i zbog čega Vam se javljam nalazi se u činjenici da ste objavili jedan od mojih tekstova i odmah poslije toga odustali od drugog. Takvo ponašanje slično je Vašim prethodnicima. Naime ,svi oni su objavili jedan ili dva moja teksta ,da bi potom jednostavno prekinuli. Izuzetak je činila jedino gospođa kojoj ne znam ime a koja je uređivala Tribinu Sl.Dalmacije za vrijeme urednikovanja gosp. Kulušića. Ona je praktično objavila sve tekstove koje sam joj poslao.Do prekida je došlo tek kad je smijenjena zajedno sa kompletnim uredništvom. Nakon svega toga pitam se koji su stvarni razlozi takvom ponašanju Vas urednika javne Tribine u Sl.Dalmaciji. Istina , živimo u jednom nevremenu punom neizvjesnosti, te je briga oko osobne egzistencije temeljna preokupacija naših duša. Samo ipak Tribina ima poseban utjecaj na javno mnijenje ,isto tako i na razvijanja osjećaja slobode i odgovornosti pogotovo nas pojedinaca koji smo izvan političkih opcija. To je zapravo jedini prostor našeg mogućeg javnog izražavanja. Zatvaranjem ili bolje kazano selektiranjem takvih i sličnih izražaja ipak je u suprotnostima s demokratskim tendencijama kojima smo svi skupa zahvaćeni. Pogotovo je to problematično što kao društvo nismo još pronašli vlastiti put istinskoj demokraciji.
Drugo, isto tako bitno pitanje koje se nameće između Vas kao urednika Tribine i mene kao pojedinca ,je pitanje shvaćanja onog o čemu se piše i kako se piše. Naime, u prošlom mom tekstu kojem ste Vi dali izvrstan naslov, mnoge stvari ste skratili po svom osobnom nahođenju i tako dali neki drugi smisao poruci. Nije sporno da Vi na to imate pravo. Samo pri tome ostaje i dalje nejasno kako svi mi koji se nastojimo baviti javnim radom izlazimo na kraj s osobnim shvaćanjima, emocijama s akumuliranim doživljajima nevremena u kojem živimo. Jer ako se pri tome ne pitamo za porijeklo vlastitih stavova što je uobičajeni slučaj kako onda i na koji način ,a i s kojim pravom prosuđujemo druga nama tuđa stajališta ? I što uopće možemo spoznati ako unaprijed odbacujemo ono što je našoj svijesti nerazumljivo i teško ? Nije li takav odnos prema pisanoj riječi, prema informiranju, prema idejama, zapravo misaono boravljenje u jučerašnjici u tom ograničenom kavezu vlastite taštine. I konačno vrijedi li to za onog tko sluša ili kontrolira javne medije, jednako kao i za onog tko javno govori i piše.
Bilo bi mi veoma žao da se zbog ovog prekine bilo kakva suradnja ili kontakt. Samo među nama ljudima je tako da je najčešće ono malo što nas razdvaja odlučujuće. Stoga pošto nisam siguran da ću dobiti priliku da uz kavu s Vama otvoreno o svemu tome popričam šaljem Vam srdačne pozdrave .
PS: Usput Vam prilažem ovaj moj tekst « IMITATORI EUROPSKOG DUHA» sa sitnim nadopunama inače već objavljenog u Sl. Dalmaciji l991 god koji po meni nije još izgubio na svojoj aktualnosti .
U Vodicama 21.o2.2006 god
Slobodan dip.ing.Mačukat
ground.zero@hi.htnet.hr
|