|
|
petak, 27.01.2006.
OTIMAČINA VODIČANKINE IMOVINE !
Da nikakva promjena sistema vlasništva ne ide i ne može ići do srži stvari potvrđuje nacionalizacija. Isto tako, nikakva reforma gospodarstva (pretvorba ) koliko kod se naglašavala neizbježnom ,nije i ne može biti svrsishodna ako svjesno ne osigurava nadvladavanja subjektivnosti ljudskog shvaćanja temeljenog na ograničenom iskustvu pojedinaca. Promjene u društvu dakle, ne mogu se obavljati kako kome padne napamet.. Najbolje nam to potvrđuje slučaj «Vodičanke».Radi se o tvrtki koja je nastala u jednom neobičnom vremenu ,punom kolektivnog zanosa. Počela je kao seljačka radna zadruga materijalnim doprinosom samih zadrugara s nešto nacionalizirane i darovane imovine ( stara uljara ). Preko poljoprivredne zadruge pretvorila se u tvrtku za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu. Uzevši povoljne državne kredite ( poljobanka )gradi svoje hotelsko carstvo ( Puntu i Olimpiju ) na nacionaliziranom zemljištu. Cijelo vrijeme svog poslovanja dizala je kredite da bi izgradila ugostiteljske i trgovačke objekte. Jer u turizmu ,čime se ona najviše bavila, glavna je zarada u vanpansionskoj potrošnji. Posljednji svoj kredit digli su sami zaposlenici prilikom izgradnje ACY-marine i kanalizacije u staroj gradskoj jezgri. Napomena :bez marine Vodice bi ostalo na nivou sela. Pridodali se tome činjenica da je cjelokupna infrastruktura grada izgrađena preko samodoprinosa i dobrovoljnim radom njenih građana-pretpostavlja se preko milijun i pol radnih sati-u čemu su prednjačili upravo zaposlenici Vodičanke, svjesni da bez navedenog nema budućnosti Turizma a time ni njihove tvrtke, onda se stvarno treba konačno javno upitati-tko je imao pravo na tako stečenu imovinu. Da stvar bude još apsurdnija njena imovina otišla je u ruke pojedinaca bez da su zaposlenici i građani Vodica išta dobili od tog financijskog transfera. Stvar se odvila kao da nikada ta imovina nije bila u njihovim rukama.
Političke stranke Vodica i njihovi čelnici na tu temu pretvorbe Vodičanke opravdavaju se tezom kako je sve obavljeno zakonski a oni su ,iako stvar nije bila transparenta ,legalisti. Dakle .iako je poznato da su isti svemu ne samo kumovali .nego i ponešto od toga jamili,sve je što se tiče javnosti po njima zaborav.
Ipak i pored svega toga, Vodičani intenzivno doživljavaju navedeno kao najobičniju otimačinu sličnu onoj obavljenoj kroz nacionalizaciju, a njene aktere kao drske licemjerne kriminalce.
Istina , između ta dva oblika zakonske otimačine postoji ogromna razlika. Naime, nacionalizacija je obrnuti proces od pretvorbe. Uzimalo se pojedincima da bi se razvijao kolektiv, dok je sa pretvorbom situacija sasvim drugačija. Pojedinac uzima od kolektiva bez da je ičim to zaslužio, hraneći pri tome javnost idejom da će on kao vlasnik bolje i efikasnije upravljati imovinom.
Takvim površnim pristupom društvenom vlasništvu ne samo da se nije postiglo ništa , nego su ujedno time Vodice izgubile svog dosadašnjeg glavnog nosioca razvoja . Na što nam to ukazuje ,ako ne da je promjena vlasništva od društvenog na privatno ili dioničarsko samo ipak jedan od uvjeta efikasnijeg gospodarenja imovinom. Naime , bez uvida u financijske tokove svih subjekata u gospodarstva pogotovo financijskih (banaka ) i razumne primjene porezne politike na dobit ,nije moguće osigurati razvojne tendencije u novim društvenim odnosima. Upravo nedostatak navedenog pretvorio je sve u licemjernu farsu. Došlo je do financijske anarhije, do vladavine grupa i grupica (građevinski lobi ) do opće raspodjele teško stečene imovine. Kažu mi dobri poznavaoci postojećih prilika u gradu, da je samo u prošloj godini izgrađeno preko 400 novih apartmana bez ikakve infrastrukturne nadopune. Novac koji je dobiven za infrastrukturu potrošen je na šminkanje gradskih ulica i trgova, na izgradnju kulturnog doma čija će kino dvorana max, desetak puta godišnje biti u upotrebi. Sve se to zapravo radi na račun javnog prezentiranja uspješnosti postojeće vlasti .Da stvar bude još tragičnija , najveću poteškoću današnjih Vodica, ekološko osiguravanje otpadnih voda kroz izgradnju nove kanalizacije ,vlasti nastoje ponovno osigurati preko doprinosa građana (povećanjem cijene vodi ) kao u stara dobra vremena, ostavljajući novo pečene vlasnike turističke imovine i one koji najviše zarađuju na ovom prostoru u potpunosti na miru. Uvjerenja turističke zajednice kao najodgovornije institucije grada u pogledu razvoja turizma , da će se iz svega ovog izvući milenijskim fotografijama svoga predsjednika najbolje potvrđuje gdje se nalaze Vodice i kakvo je stvarno stanje gospodarskog i političkog duha.
U Vodicama 28.siječnja 2006 god Mačukat dip ing Slobodan
|
- 15:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 15.01.2006.
NEPROMIŠLJENA PRIVATIZACIJA VODI TLM-a U KATASTROFU !
Da bi se prekinulo ovo četernajestgodišnje proizvoljno i neodgovorno ponašanje šibenskih političara i njihovih ortaka u NO-u i Upravi TLM-a ,nametnula se potreba da bilo tko drugi izvan njihove moći utjecaja konačno preuzme brigu nad poslovanjem te tvrtke. Za nikog u Šibeniku to više kao nije sporno, pogotovo ako stvari budu išle onako kako se kroz objavljenu privatizaciju nagovještava. Naime, na natječaj za kupnju najvažnijih proizvodnih tehnoloških sustava TLM-a pojavio se konzorcij domaćih tvrtki s najprihvatljivijom ponudom.
Tako oko TLM-a danas kao stvari stoje !
Samo nažalost, mnogo toga u Lijepoj Našoj nije takvim kakvim nam se prikazuje, pa ni oko TLM-a ,zbog čega se i javljam.
Evo o čemu se radi !
Tvornica lakih metala nastala je na temelju reparacije. Po uzoru na slične al. produkcije iz Z. Njemačke ,odakle je oprema i stigla, ona je infrastrukturno, tehnološki, organizaciono i poslovno postavljena kao jedinstvena produkciona cjelina. U toj koncepciji poslovanja proces proizvodnje nije praktično ovisio o nijednoj uslužnoj djelatnosti sa strane. Dok su al. tvrtke Z. Njemačke zahvaćene američkom konkurencijom na svjetskom tržištu krenule u rastakanje takvih industrijskih cjelina, još tamo davne l966 god; gurnuvši pri tome većinu uslužnih djelatnosti i poluindustrijske produkcije finalizacije direktno na tržište; TLM-a ostaje do dana današnjeg s nekim sitnim izmjenama na tom nivou, dakle kao poslovna i organizaciona cjelina. Zbog toga je njeno poslovanje cijelo to vrijeme ovisilo o znanju i umijeću upravljanja samo jednog jedinog čovjeka, onog koji se nalazio na vrhu hijerarhijske piramide. Kad se zna da tvrtka nije posjedovala i još uvijek ne posjeduje precizan troškovni sustav svojih proizvodnih, uslužnih i financijskih tokova, onda je takvo upravljanje neracionalno ,izvan pameti ljudske.
To je imalo za posljedicu s jedne strane zaostajanje u tehnološkom razvoju temeljnih al .produkcija a sa druge Umnu zakržljalost stručnih potencijala, pogotovo onih sklonih poslovanju. Pošto takvih ambicioznih visokoumnika ima u TLM-a podosta, da ne bi izgubili svoje pozicije u tvrtki ,nakon uspostave višestranačke demokracije oni svoj intelekt priklanjaju politici ,pretvorivši tako poslovanja u politikantstvo. U takvoj konstelaciji snaga i odnosa stvarno i nije moglo doći do nikakva unutarnje pozitivne promjene u TLM-a. To su nepobitna fakta.
Istina, posljednjih godina u TLM-a uloženo je veoma razumno preko šezdeset miliona eura u tehnološki razvoj i proizvodnu konsolidaciju tehnoloških sustava i time kako otvorila poslovna budućnost ,tako i potvrdila zrelost njenih proizvodno-tehnoloških stručnjaka. Samo nažalost, zbog velikog utjecaja politike i politikantstva na izbor čelnih ljudi tvrtke, navedeni razvojni zahvati nisu valorizirani kroz poslovanje, naprotiv tvrtka je upala u još veće financijske dubioze, te je privatizacija ostala kao jedino spasonosno rješenje.
Ali ni u privatizaciju nije moguće ići na način kako se to nagovještava. Naime, proces
racionalizacije poslovanja velikih industrijskih sustava, a o tome je ovdje riječ, traži vrijeme, strpljenje ,novac i razum. U zrelijim društvima nego što je naše, taj proces je trajao godinama, što je sasvim razumljivo. Primjerice, kako odvojiti uslužne djelatnosti i gurnuti ih na tržište, ako se prije toga ne digne produktivnost temeljnih al. produkcija na nivo konkurenata-min 100 tona godišnje po radniku. Jer jedino u tim uvjetima poslovanja moguće je pravo regulirati obaveze uslužnih djelatnosti prema tim produkcijama. Što to praktično znači ako ne, da se ne mogu istovremeno organizacijski odvajati temeljne produkcije i uslužne djelatnosti, odnosno da mora postojati neki redoslijed i neka poslovna prelazna logika koja osigurava kontinuitet
poslovanja na tržištu . Ako se to nema na Umu ;posljedice mogu biti katastrofalne. Po tome dakle i budući vlasnici moraju jedno vrijeme djelovati zajedno, dok se stvari ne rašćistu i stave na svoje mjesto. Naravno to je onda dioničarsko društvo, bez prisutnosti državne administracije a ne privatizacija tehnoloških segmenata kako se to nagovještava. Tako oko toga po meni stvari stoje.
U Vodicama 04.siječnja 2006 god . Slobodan dip.ing.Mačukat
|
- 20:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|