subota, 17.10.2009.
SUZE
By opaki45
Sjedili smo na krevetu, pričali o svemu i svačemu.
Odjednom je on ustao i donio mi malu kutijicu.
Kleknuo ispred mene, ispružio kutijicu i drhtavom rukom
primio moju ruku koja je drhtala kao i njegova.
Pogledao je u moje oči, bile su sjajne od suza,
koje su padale niz moje lice, bile su to suze sreće.
Tada je izgovorio one riječi, riječi koje sam oduvijek željela čuti,
ali... ja sam tog trena zanjemila i nisam mu mogla odgovoriti.
Ustvari nisam znala što da odgovorim.
Volim ga... Zaista ga volim...
Ali... Bojim se.... Bojim se ponovne patnje.
U očima se miješaju suze sreće i boli....
Pogledao me i rekao:
"Čekat ću te dok sama nebudeš spremna,
kada odlučiš, sama češ mi reći".
Kako je to bilo divno za čuti..
Spremna sam... Ali... ne mogu to izgovoriti.
Nemam snage izreći tu riječ, samo jednu malu riječ
koja bi mi promijenila život, koji bi bio bez boli i patnje..
A znam da bi bila najsretnija na svijetu.
Najljepše od svega je to što mi se to prvi puta
dogodilo u životu, to je pravi osjećaj.
Prvi puta je netko kleknuo, prvi puta me netko tako zapitao.
Na tako lijep i jedinstven način.
Kako sam se tada osjećala, ne mogu vam opisati,
znam samo da sam bila najsretnija na cijelom svijetu,
ali ipak... Ipak nisam pristala... nisam imala hrabrosti...
A volim ga više od svog života... kao nikoga do sada....
