machina: When I look at the World...

četvrtak, 23.03.2006.

Ma ovo se ne dogada tako cesto...

Naime, dodem jucer s posla mrtav umoran, jos nakon posjeta mehanicaru, odem u sobu i zaspem skoro istog trena. Negdje oko 8 navecer zove me sestra moje cure i pita sta radim i da li imam vremena. Odgovaram joj jos pospanim glasom da spavam i da danas stvarno ne mogu joj ici sredivat komp ili brisat nickove sa iskrice (tako da sadasnji decko joj ne vidi bas sve nickove)...

Ali onaj visokofrekventni iritirajuci ton koji mi para zvucnik od mobitela, bubnjice i mozak uoblicuje rijeci "A mooooooooolim te" natjerao me je saslusati ju. Naime odmah mi je dala svog decka na telefon koji mi je lijepo rekao da su autom upali u grabu na obliznjem fukodromu.

Ja sam mislio riknut od smijeha... naravno nisu se mogli ni pomaknut!

Dosao sam tamo, auto je sjeo zadnjim desnim kotacem u rupu, prednji lijevi kotac je bio slobodan u zraku... Probao sam rukama podignuti auto..., ali mi je poprilicno zarezalo ruke tako da sam odustao od toga.

Obzirom da njenog tatu nije htjela zvat, jer je bila s frendicom na kavi a ne na sevi sa tipom, morao sam pozvat svog tatu. S njim je dosla i moja sestra... Naravno umirao sam od smijeha... Stari je donio i 2 tvrde letve kojima smo podbocili auto... Naravno da kako je bilo blato i kisa da je upao u to isto blato.

nekako smo podigli auto pomocu tih letvi i uspio je izac. Stari i sestra su otisli doma, a glavna junakinja ove price mi prilazi opet i pita: ima li neko drugo mjesto gdje bi mogli ici?!?! :) :) :)

:) :) :)
- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>