Sad ću pisati malo u stilu "Dragi dnevniče" jer je takova situacija nastupila. Naime mnoštvo inspirativnih događaja tijekom ovijeh praznika naprosto traži da ovo bude zapisano. Naravno postoji još jedan razlog, a taj je da danas nemam inspiracije, a bogami ni snage ni vremena napisat neku ljubavne priču s elementima melodramatičnog humora i slično.
Pa krenimo.
Dragi dnevniče, posljednja tri dana bila su jako uzbudljiva i dinamična i relaksirajući. U višednevnu posjetu je stigla moja mama s ciljem bavljenja unucima i peglanjem veša kojeg više nismo imali gdje posakrivat po ormarima, pa smo žena i ja imali malo vremena za sebe, a bogami i za izlaske. U petak je bilo loše vrijeme pa smo se više bavili sobom, a manje izlazili, što smo nadoknadili u subotu. U subotu nam je u cjelodnevni posjet stigla prijateljica Znojana. Znojana je još uvijek djevojka pa smo joj malo uvalili klince da vježba na njima ( a i da se mama malo odmori) te smo je usput, nebudilijeni udijeli hrpom predbračnih i bračnih savjeta ne ulazeći pritom u problematiku intimne prirode, već se fokusirajući na problematiku podjele poslova i odnosa prema svekr(i)vi. Nakon udijeljenih savjeta od strane moje ženice, nisam baš siguran da će se Znojana uskoro odlučiti na brak.
Popodne, kad je sunašce ponešto uminulo odlučismo se malo provozati do Samobora na kafu i kolače. Međutim na putu prema Samoboru na pamet mi padne da bi za promjenu mogli skočit do Brezovice, jer tamo ima jedan zgodni dvorac, a nekad je tamo bio i kafić na otvorenom. Na ulasku u Brezovicu, preko cijele ceste, protezao se natpis: "Dani Brezovice od 25-27.06.2004". E nismo mogli bolje izabrat mjesto, bio je moj sljedeći komentar. Međutim, dvorac je poprilično obrastao u travu i nema više kafića na terasi. Vozeći se prema tzv. centru sela nismo uspjeli identificirati ni jednu manifestaciju, a ni ljudi baš nije bilo na cesti da ikoga upitamo što bi se to trebalo održavati. Na kraju smo zaključili da su se svi seljani okupili u nekom podrumu i natječu se u ispijanju gemišta i pišanju u dalj. Ništa, idemo dalje, ipak za Samobor. Tamo je bilo standardno dobro.
Navečer smo dječicu uvalili ponovno mojoj majci i odlučili, kao što napisah u jučerašnjem postu, malo izač van, drito u centar, na špicu. A na špici relativno malo ljudi, ima mjesta i za sjest i za popit. Izlazak je bio baš relaksirajući. Za oko su mi zapele djevojke, žene, majke. Mislim ono, došlo je ljeto, a nemreš ni je dnu poštenu žensku nogu vidit. Od 200-300 žena koje sam detaljno pogledao u trenucima kad su žena i Znojana vodile jedan dugi dijalog svezigledno cipela i možebitnih sniženja, zapazi sam samo jedan jedini minić. Uglavnom platnene hlače, do poda, nema čak ni kratkih, a od ono malo suknji, najkraća je bila do koljena. SKANDAL. Onda je prošla jedna mlađa cura u nekom traper miniću i visokim štiklama i donekle popravila dojam večeri.
Nedjelju sam proveo u odmoru i jelu, te ponovnom večernjem izlasku.
