|
upravo je odgovornosti ovlasštnih instanci da sazannja impelemnitaju u postojeće procedure kako bi se eliminirale neželjene posljedice... imam svoj instant xanax zen jer se s-nalazim u službenom prostoru ocijeđena za dvije epruvete krvi boje ukiseljenog vina, čekajući ultrazvuk vrata i štitnjače zbog muževne kvrgaste otekline na vratu koju sam gurkala po vratu pa me sad boli po raznim točkama po tijelu, vrijeme kratim pišući tipfeleraste i suhoparne rečenice u diplomski i još se dvojim dal da citiriam vitgenštajna the limits of my language mean the limits of my world ili bi to bilo suviše pretenciozno iako me ta rečenica ganula i rado je sjetim, pogotovo kad riječi izlaze već izlizane u otrcanoj strukturi. oslbađajuće pisanje intelektualnog tipa kastrirano od emocija. uskoro idem na ultrazvuk a možda ušićarim i punkciju! također mi je beba jučer gurnula dudu u upaljno uho. imam ožiljke na bubnjiću, trenutno zamućenom. rebalo je skinut hlaće i leći na ležaj a na moj užas, gaće sam obukla s krive strane. počela sam trest nogom znači xanax popušta ali neka, tako razbijam atome. celulita. o (z)atomima mozga nećemo poželite mi sreću i nešto novaca i suhoparnih rečenica o uzbudljivoj temi jer ljudski um je zbilja ćaknut dočim su neki statistički značajno ćaknutiji od drugih. ispunktirana sam. rekla bih da imam pun ku-hih-rac cisti ali točnije je da imam pun vrat cisti. veliku kvrgastu koja se vidi na slici i na štitnjači par. sastav ću znati nakon citološke analize ali umrijet neću još weeee. utvrđena mi je i prirođena anomalija grkljanja alias adamova jabučica pa sam još sretnija. još će mi i zalutali penis nać bilo je super, dobila sam i povez za plašenje ljudi po gradu pa guštam kao, ne bi smjela bit u stresu. rak nemam, to je bitno! fala doviđenja   |
15.04.2009., srijeda
04.04.2009., subota
to nisam ja, to je moj cipralex!
|
svakodnevno mi se selektivno inhibira ponovna pohrana serotonina. nemisaono sam raspoložena, a pošto više ne smijem pit ni dokoličarit, nema više ni romanse između mene i svijeta. imam čeličnu potporu obitelji, prijatelja, psihijatrije i farmakoterapije (fala i večeri za pet), tobože ritmički batinaju ono što sam od sebe sklepala. umro mi mačak, to znate. imam i novu mačku, ali je ne mogu zavoljet, mačke (koje nisu bubi) su zapravo kuje. imamo nove susjede o kojima nitko ne zna ništa, osim da su došli izvana. uselili su u kuću pokojne mare ili kate, nekoć salaste žene poznate po epizodi udomaćenih štakora koji su joj i naposljetku prenijeli neku boleštinu. njoj je drugi susjed, prerano obolio od paranoidne psihoze, prozore oličio svojim izmetom. sad je u nekom domu, a na spomen njega, ljudi naglase da je studirao filozofiju. idem na psihoterapiju tamo gdje sam prije išla na praksu i strah me da će me skužit. nedavno sam čitala o tom intelektualcu koji se vodio plodan, kontroverzan život, a potom se ubio ne zbog depresije, već zbog toga jer je to bilo ispravno. hladnokrvno samoubojstvo. i have lived intensely, and now it is over. naravno, ja se užasavam smrti pa gradim njen kult, da me ne bi uništila. |
