MUKARA
|
nije mi fino, potentno i zaokruženo DOBRO već dva tjedna. pa dobro, sad kad sam to napisala ne doima se tako strašno (kao što je). zlo mi je pa se bojim da će mi biti tako cijeloga života i da nikad više neću moći biti sama jer trebam majčinsku figuru da je trebam. da smiruje. probudim se i u kuhinji dobijem refleks povraćanja, no kako ništa ne uspijem jesti, ne uneredim se a kuhinja i dalje blista. zatim mi srce i cijela utroba počinju nabijati ritmom potpaljenim adrenalinom jer zašto mi je zlo? što ne valja? zašto još uvijek osjećam prste? sad nožne. sad ne. pa opet. lupus? rak? nalazi su dobri, ponavljaj. ok, ali su limfociti mrvicu povišeni. UNUTAR INTERVALA SU I ISTI DAN SI DOBILA TEMPERATURU OD 39.6 te vjerojatnu dijagnozu gripe. s gripom možemo živjeti i jesti i nećemo provesti život u instituciji. ali što ako se varaju? često se varaju. opet mi je mučno od kopkanja. ležim, ne mogu ništa raditi. jučer sam si digla paniku jer mi je prst na jednoj ruci bio dosta manji od parnjaka. moj ubogi atrofirani prst muci muci. da bih na kraju skužila da uspoređujem srednjak i prstenjak. u pol jedan ujutro pred svjetlošću ekrana, ja proučavam prste u potrazi za degenerativnim promjenama prestani ili prestanem raditi si to već jednom. a možda je ipak lupus, kaj ja znam. danas sam shvatila da je to mehanizam. (uvijek se nadaš da je nešto psihološki, sve dok ne shvatiš da je to psihološki još teže kontrolirati). jedna velika stvar koje se bojim i koju moram raditi a ne radim jer me koče druge stvari i brige (počelo je s boli u prstima i mojom google dijagnozom lupusa) sustavno i ciljano pronalazim neki drugi stresor za distrakciju jer stres se stresom izbija. ne stojim na mjestu nego se, dakle, mlatim. moram odmarati od gripe, a ne misliti. ne ne ne. a malo je komično. kad ovo prođe... (mislim, ja nemam potrebu za kavom više, kamoli alkoholom. hranu ne bih ni spominjala). pa ja mislim da bih mogla postati dobra zaokružena osoba! i ne, ovo nije trudnoća :)) |
