ovo je opsceni užas, presahli izjebani apekt stvari, u kojem ova luda civilizacija izgleda poput kratera
|
umalo sam zasvkičala od sreće pročitavši tu rečenicu u tramvaju, među ljudima, nasukana na njihove kožnate torbe i trbuhe, također od kože, manje i više dlakave. kasnije sam je prepisala u bilježnicu. neobično je podsjetiti se vlastitog rukopisa, kad se jednom počne izbacivati riječi u fontovima u istoj bilježnici: njegovati umješnost protiv uljeza u životu, pažnja nam mora pružiti oklop protiv osjećanja tuđih mišljenja, a ? (nečitko) ravnodušnost mora nam obložiti dušu u slojevima, protiv gluhih udaraca suživota s drugima.* možete pogađati autore. čitanje tih misli mi dođe kao kad vrlo rijetko upoznam nekog s kim mi se dogodi klik, a tada mogu recimo razumjeti seksualnost. ako me poljubi kriva osoba, to mi je kao slabašan šamar, ustuknem i zateturam od svoje hladne emocionalne "odbij" reakcije. što me pogodi, bumerang. ali, ni tada seksulanost nije potrebna, jednostavno mi draži korteks. malo prije sam tušem strugala po stopalima i osjetila trnce na posebnom mjestu, jako zanimljivo, to mi se nekad zna desiti kad vježbam polako dižući i spuštajući noge. pišem o tome jer me u zadnje vrijeme to zaokuplja. *toliko puta dokazana istina, sve je na početku uljez i sve se nameće, poput zatrovanog krvotoka razlijevajući se po meni i produžetku mog mentalnog polja. isprva odstojanje, sumnjičavost, ali dobrohotne vrste, uvijek ću se nasmiješiti očima ali ne više od toga. povučena sam i neprobitačna a kad prije spavanja čitam o svemiru, ne mogu zaspati od uzbuđenja i panike. tako mi je drago. ne ovisiti o drugima zbog vlasitite karizme i značaja, a moja je prazan papir. može nas vrijeđati kada nas netko tobože voli ali ubrzo shvatimo da njeguje svoju sliku u našim očima. cijenite drske i neposredne. od svega toga, više volim one koji su ispali iz normalnosti, iz prihvaćenosti i popularnosti, ne znam jesu li mi utočište jer se i sama osjećam indisponirano i rubno po pitanju mentalnog zdravlja i ne, ne mislim da je to cool, ludost nije umjetnost a svi bismo bili opičeni i neshvaćeni umjetnici ako nismo dovoljno uspješni u praktičnom životu (ali toj ideji, poput mog ludog susjeda, mažem prozore nečistom iz tijela. ne mogu sad razraditi tu ideju jer sam u žurbi zbog lijepe stvari  ) ili u usporedbi s njima mogu biti ili izgledati ok. mislim da ipak nije ovo posljednje jer se ne osjećam sretno i zadovoljno sobom, ali trudim se popraviti. ne mogu baš pisati kad mi se puno toga događa i kad puno razmišljam jer je u dokonim i pasivnim danima pisanje za mene više stvaranje nego rastvaranje, tjera me da budem nešto, pa makar sjetna i ljuta, jer zapravo nema ničega, osim ako ne uzburkam baruštinu. ovako u busu odblogam svoje i kad se vratim u svoju sobu, opružim se na krevetu, grickam dimljeni sir i radujem idućem jutru.vidjela sam shizofrenije i depresije, ali kad se nakon toga vozim u busu a djevojka pored mene ima vlastitu guzicu u usnama, pitam se tko je tu lud. pa mi budne veselo. iako sam 10 minuta prije hodala proklinjući ovo vrijeme i definirajući sebe kao opečeni obrt fekalija što me također poveseli, kao i gegajuća ptica zabavljena dekapitiranom gumenom lutkom. bilanca je ponekad nepovoljna no ne želimo da nam tržište zamre napisala tu puno bedastoća pa se možda dijelovi posta unište sutradan super |
