roy orbison fan club
|
nikad vam nisam pričala o mom dejtanju na iskrici, sve što sam naučila o muškom rodu proizašlo je iz pitanja opiši svoj krug prijatelja pa su moja viđenja danas, malo je reći, izobličena (ne znam gdje zarezat rečenicu. prije sam to znala. prije iskrice i faksa). u poodmakloj fazi kad sam bila već stasali profil, dopisivala sam se sa šest godina starijim tipom, i dozvolite mi digresiju - ne znam nikad reći jel netko dečko ili muškarac, muškarca nikad nisam upoznala ali ga volim zamišljati, pa se služim neutralnim tipovima. osoba s visuljkom. zapravo, budem to malo poslije. mnogo poslije. ja bih sad 5 tjedana unaprijed kad ću biti pijana svaku večer na moru i sretna plutati u moru sa svojim dragim prijateljicama i znam da bih s 24 godine trebala biti zrelija i željet neke elegantnije stvari poput ray ban avijatorki i orhideje (to zapravo želim) ili odlično plaćnoog posla u struci i braka i djece, želim posao koji ću voljeti i neka bude u podrumu, bit ću još sretnija, brak ne želim iako mogu zamisliti suživot, zapravo, preživjela bih i brak, tako je svejedno, ali svadbu ne, osim da sve žene na mojoj svadbi nose vjenčanice a da ja mogu doći u koktel haljini. dijete bih voljela za deset godina, kad ću biti spremna odreći se alkohola na duže vrijeme ako neću imati ništa od toga, mislim da ću se ubiti nakon što odu moji roditelji. ne znam što ću s bratom koji je mlađi i ne pokazuje znakove psiholoških nestabilnosti. imam i tu polunećakinju koja ima osam mjeseci. uvijek nas nešto zadržava. ovo je pozitivna misao a ja sam sretna, jer razmatram sve opcije. jeste li gledali proljeće, ljeto, jesen...i opet proljeće? kad se učitelj ubije? to je bio iskaz mudrost, našoj kulturi nedokučive. neću se nikad ubiti ako ću biti nesretna ili očajna, tada ću zamoliti nekoga da me voli, možda ima onaj trenutak preispunjenosti kad ne trebaš ništa više od života i odlaziš. kao mali isus od 33 godine. kad nema ljudi koji te vole oko tebe, činjenica je da si na svijetu suvišan, možeš imati karijeru i biti pakleno dobar menadžer, ali znaš da ima boljih od tebe, sve je to tako potrošno, zamjenjivo i prirodno. danas sam ubila 20 mrava u kuhinji. i što sad? jedva čekam biti na moru! ovo je fikcija, ne brinite. ja čekam da mi se zakuha juha od graška pa idem gledati neki šou na televiziji |
