|
pronašla sam gljivu na asfaltu, gurkala je nogom u grmlje. vraćala je kući. john cage (ali ovako) After an hour or so in the woods looking for mushrooms, Dad said, “Well, we can always go and buy some real ones.” kad se nešto događa, pratim odjek u periferiji zbivanja, to sam uočila promatrajući se kako reagiram na reakcije drugih uvijek treba paziti na barem dvije svari - ono kako reagiraš ti i ono kako drugi reagiraju na tvoju reakciju pri čemu je vlastita reakcija sporedna, mehanička i višegodišnjim iskustvom s ljudima upisana u svijest, samo promrmljaj nešto ljubazno prije nego što telefoniram, napišem na papirić što trebam reći, barem početak. dogodilo mi se da idem profesoricu pitati za ispit koji vučem već 3 godine i nisam se mogla sjetiti kako joj se zove predmet kad me pitala što sam kod nje slušala. srećom, tada je ona upala u digresiju i kad se izvukla iz nje, ja sam se sjetila naziva kolegija. seminar još nisam dovršila. molite se za moju akademsku aljkavost noćas, možda ću si kupiti vino pa pisati semnar, trebam poticaja da napravim neke stvari, a činim to baš to samo kad mi ništa drugo ne preostaje. omiljena forma bivanja mi je kad nađem pametnu i zanimljivu osobu s kojom mogu pričati. tri sata na tramvajskoj stanici u prosincu, dogodilo se. da ne mislite da sam baš gljiva na kobnom asfaltu. |
