moji postovi, moji snovi
 ~1992. još sam uvijek bolesna, usijana glava sanja čudne snove, jednu moju prijateljicu koja ima onaj pompozan, neodoljiv drag queen gard i baš zbog toga je obožavam i jer je jedina koja me može nagovoriti da ližem čaše u javnosti, naime ti ljudi krijesnice koji su napumpani posebnom, ne sasvim dobroćudnom energijom, nećemo pričati ni o čemu pametnom koristeći višesložne veznike, pokazat će mi video u kojem si neki tip kondom navlači na glavu (onu iznad pojasa) i ta stvar se može napuhnuti u pravi mjehurić, moram to pokušati doma. u mom osnovnom društvu ljudi si ne trljaju alkohol u grudni koš i ne navlače kondome na lubanju pa bi bila šteta da ostanem zakinuta za takvo što. onda sam pila martini i ostao mi je kristalizirani šećer na nosu pa mi ga je otresla, jer to je opet faktor koji ja unosim u društvo, budalast, bezazlen i lako pokvarljiv. sanjala sam nju u haljini boje fuksije groteskno debelu i napuhanu i plakala sam kad sam je vidjela, očito je bila još i smršavjela jer je izgubila vrat koji se pretvorio u bačvu naborane kože. onda sam sanjala da živim u tom hotelu bez električne rasvjete iz kojeg polako svi odlaze i ušla sam u sobu jedne svoje zagubljene osobe i ona je otišla prije svih, vidjevši prazan krevet i očišćenu stranu sobe, zgromio me takav osjećaj tuge i napuštenosti, baš kao i hladna praznina hodnika tog hotela, bez olakšanja onda sam se probudila. stalno ponavljam pjesmu If I were od Vashti Bunyan In the early sixties she studied at The Ruskin School of Drawing and Fine Art at Oxford University, but was expelled for failing to turn up to classes and spending her time writing songs.  maloprije me zvali iz optima telekoma i velik plus za simpatičnost glasu u slušalici, iako mi je čovjek saopćio da ću biti bolesna oko 10 dana jer tako je i on bio. volim kad se desi smislen ljudski kontakt iz neugodne situacije zbog koje mi je 90% vremena telefon iskopčan. onda. onaj čovjek koji je živio i umro, da, i nije naročito originalno, ali u međuvremenu je vodio polaroid fotodnevnik do posljednjih dana. znoje mi se očne jabučice od svega toga |
