Uspavani kraj godine

nedjelja , 29.12.2013.

Dok ja spavam, zbrajam neke prosle uspjehe i ponovo naivno vjerujem u onu djecju ''sto bi lijepo mogla donijeti nova godina'', kolega (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) se pobrinuo da na trenutak ozivi i moj blog :) Pa eto, dragi blogeri...kad vec nemate sto citati na mom blogu, slobodno bacite oko na moju malu fotogaleriju:

http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2013/12/1631725805/fotogalerija-emplastikem-marina-s.html

Ja Vam svima zelim sve najbolje u nadolazecoj godini, neka Vam ostvari sve ono sto je potrebno da budete sretniji... a uskoro cu valjda i ja pronaci pravu stazu pa mozete ocekivati i moj povratak u blogerske vode :) do tada svima saljem pozdrave...

foto: u Slavoniji :)

Samobor: nekim čudnim tonom...

utorak , 10.12.2013.

Već dugo vremena nastojim izbjeći teška razmišljanja o životu, ljudima koje srećem u njemu, prolaznosti, smislu i traženju one niti koja uspije iskrojiti novi dan unatoč svim nedaćama i događajima. Ipak, ponekad dođu oni neželjeni dani koji se samo provuku ispod vrata moje sobe i okupiraju mi misli. Shvatim da je život kao potok, lijep i bistar, no ponekad previše brz ili mutan. U njemu, poput stabla, rastemo...Shvaćam koliko sličnosti: uzdižemo se kao stablo, uzdižu se i oni oko nas...idemo u vis unatoč vjetru koji nam ponekad lomi grane, unatoč oluji koja povremeno ruši stabla pored nas..ipak, cijeli prizor još uvijek izgleda božanstveno...

..no problem nastaje kada se izgubimo u šumi tankih stabala, kada postajemo svjesni nove ruševine i kada silno želimo doći do nje i još malo prokopati razloge, kada se želimo uvjeriti da je morala nastati takva krhotina...



..gledamo sve ono što smo gradili, sve ono što je ostalo negdje daleko iza nas: na neke stvari smo ponosni, one ostaju s nama u obliku lijepih uspomena, a neke staze ostaju zakopane ispod ledene površine...





misli nas dovode do vrha ruševine, do vrha propalih snova i uzaludnog truda...



..tada shvaćamo da ono što se gradi bez temelja, što se uzdiže s pogrešnim ciglama, ne može zasjati u obliku lijepe građevine... ipak, okrećemo se i shvaćamo da je ispred nas još uvijek prizor neistraženog svijeta, da je možda vrijeme prehladno za gradnju ili da se gradi na pogrešnom terenu..



Sve u svemu, Samobor je prekrasan grad, no ja sam i dalje čovjek s osjećajima:) pa eto nadam se da nećete zamjeriti što sam se poigrala riječima i uparila ih s fotografijama ovog predivnog mjesta...

Ljubljana

četvrtak , 05.12.2013.

S obzirom da mi je u posljednji trenutak otpalo dugoočekivano putovanje u Austriju, moram smiriti svoj nemirni duh i otjerati trenutno razočarenje. Što drugo preostaje nego povratak slikama koje svjedoče o još jednom predivnom mjestu koje sam ranije posjetila.
Prilikom prvog posjeta Ljubljani vrijeme nas je poslužilo. Ukoliko u kratkom vremenu želite istovremeno vidjeti centar, prirodu i puno lijepih građevina svakako preporučam vožnju turističkim brodićem po Ljubljanici.

Mi smo se vrlo brzo odlučili za tu opciju...



...idealna prilika za vidjeti predivne mostove iz boljeg kuta...



..od kojih mi se posebno dojmio Zmajev most (Zmaj je danas postao simbol Ljubljane)...



Ipak, ako nemate dovoljno novca za tu vožnju, ne očajavajte! Ljudi se svakako snalaze ili rekreiraju.. pažnju nam je odmah privukao simpatični čovjek koji je veslao na velikoj gumi (nadam se da ga možete uočiti na ovoj slici) :)



Prošetali smo i kroz poznati Tivoli park...



Slikice zimskog posjeta Ljubljani dođu nekom drugom prilikom;)