LuMbArAjKa
27.03.2008., četvrtak
tužno ali istinito
Evo nije me bilo par dana jer san razmisljala dali da ovaj post davno napisan objavin odi ili ne.. Pa kad san skuzila da isto kroz ovaj blog tjedno prođe nemal broj ljudi (a od toga dosta i mojih sumjestana) odlucila san se stavit i ovo..opet potegnut davno povucenu temu...:Lumbarda je malo mjesto na istočnom rtu otoka Korčula i općina Dubrovačko – neretvanske županije. Zanimljivom je čini živopisan krajolik, razvedena obala i kristalno čisto more koje je okružuje, pješčane plaže koje su rijetkost na Jadranu, bogata povijest sačuvana u pisanim dokumentima starim više od dva tisućljeća, blizina prekrasnog grada Korčule, sjenoviti maslinici, izvrsno vino od sorte grožđa koja odbija uspijevati igdje drugdje, sačuvani narodni običaji i gastronomski specijaliteti domaće kuhinje…Ovako bi vjerovatno započimala priča da namjeravam pisati o zlatnoj strani medalje ovog prekrasnog mjesta no nažalost na ovo me nije nagnalo ništa ni približno lijepo. O ovome o cemu cu sad pisat narađe bi volila ne pisat al kad se ne mogu iskljucit iz ove teme i pravit se da mi se to ne događa. Trudit cu se pisat sto vise knjizevno da me sto vise vas razumija… Na južnoj strani otoka Korčule, u mjestu Lumbarda, pokraj predjela zvanog «Glogovac», nalazi se «Kokojevica» - odlagalište smeća. Priča ne bi bila ni približno tužna da se radi o kontoliranom otpadu. Smeće tamo ne odlažu građani Lumbarde već i građani okolnih mjesta. No na «Kokojevicu» se gleda kao na «Lumbarajski problem». Problem započinje tamo gdje i prve vreće smeća ali nažalost ne završava na istom tom području. Smeće se odlaže na hrpu niz padinu brežuljka i pun ga je brežuljak od samog vrha do dna, točnije do stijena, nedaleko od mora. No u mojoj mladoj glavi vrti se ovakva priča: Sunce prži «koktel» plastike, stakla, gume, papira, lijekova, ostataka hrane…Opasne tvari isparavaju u nebo i od tamo u obliku kiše padaju u bunare s vodom koju velika većina mještana pije, kupa se u njoj i slično. Osim toga pada na to isto smeće, ispire ga te odlazi u more iz kojeg ti isti mještani love ribu i prehranjuju svoje obitelji. Maslinici koji su u neposrednoj blizini rađaju plodove od kojih se pravi maslinovo ulje kojim začinjavamo gotovo svu hranu. Kod svog izgaranja i isparavanja oslobađaju se kancerogene tvari….Tu ja osobno pronalazim razlog sve češćeg obolijevanja ljudi na tom području od bolesti poput karcinoma. No ni to nije sve. Već neko poduže vrijeme (da se ne sluzim izrazom godinama) u srži te hrpe smeća, pod svim tim vrećama gori. Da, zapalilo se i od tada ulicama, maslinicima, šumama tog prekrasnog mjesta, pred vlastitim kućama i vrtovima osjeća se neugodan miris koji udišemo, čista odjeća se suši na zraku i kasnije još više zaudara. Istina, miris nije svaki dan istog intenziteta jer različiti vjetrovi pušu ali mislim da ste shvatili što želim reći. Ako na internetskim pretraživačima ukucate pojam «Kokojevica» otvoriti će vam se mnogobrojni dokumenti koji govore o sanaciji i zatvaranju tog deponija da ne govorim da većina tih «obećanja» uz sebe ima datume poput «do 2007. godine…»( samo cu podsjetit danasnji datum je 26.03.2008) . Pa tu se spominju i nekakva otvaranja i prekvalificiranja u golf terene no mještani Lumbarde i okolnih mjesta vjerujem bili bi prezadovoljni i sa zatvaranjem te sanacijom. Istina je da takvi pothvati koštaju mnogo ali recite mi može li se novac mjeriti sa životom i zdravljem čovjeka. Sa slobodom. Pitate se o kakvoj slobodi sad pričam? E pa pričam o slobodi da izađete pred svoju kuću u svoj vrt bez da udišete smrad dima s Kokojevice, o slobodi da bez straha i dalje šećete obalom Glogovca, maslinicima Lumbarde. Slobodom da domaćim maslinovim uljem dobivenim od plodova koji uspijevaju u neposrednoj blizini smetlišta začinjavate hranu, da prestanete živjeti u strahu od oboljenja, bilo vas, vaše obitelji, prijatelja, sumještana, kad znate da su slučajevi oboljelih od karcinoma u vašem mjestu u porastu zadnjih nekoliko godina. O ovome bi mogla pričat satima, danima…A velika većina šuti. Zašto???Upomoć! Evo u ovom kratkom postu samo sam željela iz sebe izbacit (bar dijelom) ovu zabrinutost, strah ili kako da ovo sve nazovem. Da mi ne bi netko rekao da se samo žalim, ja sam spremna da napravim nešto, pa makar i puhnem u žeravu na ovaj način da se vatra upali. No ne bilo koja već vatra u našim srcima dragi sumještani. To je naša Lumbarda! |
