no easy way out
11.02.2007., nedjelja
O sinocnjem izlasku
Sinoc sam kao i skoro svake subote bio vani. Sigurno se pitate zasto onda pisem o tome. Pa da ja to vama docaram. Zamislite da neku curu znate jos od svoje 3.godine pa sve do 4. razreda osnovne i da ste super prijatelji u tom razdoblju (prva ljubav), a onda je ne vidite sve do 4.razreda srednje.
Strasno!!!!!!!  E i da vam ta cura pridje i pita vas jel je se sjecate (naravno da je se sjecate). Bas to se meni sinoc desilo, sledio sam se, ali bio sam sretan! Nismo skoro nista ni stigli reci jedno drugome ali vjerujem da ce sada biti puno lakse ponovno stupiti u prijateljstvo sa njom. Jer je prvi korak uvijek jako tezak. Sto se tice ostatka veceri nista posebno, ali mogu reci da je bilo rulje.PS. Na povratku kuci u busu je bilo zajebancije kao i svaki puta, a jedna je cura slucajno pala mom prijatelju u krilo. Nakon cega su slijedile ovacije u cijelome busu. Sve u svemu bilo je cool!!!!!!!  |
