no easy way out

Evo mene opet, ali ovoga puta dolazim s novim temama. Po naslovu sudeći ne baš lijepim, ali što se može. Prošli tjedan me sastavila prehlada i to onako pravski, imao sam temperaturu 39,5°C, gorio sam. Onako usput idući tjedan počinju ispiti na faxu što ne sluti na dobro. Usput nezadovoljan sam prolaznosti kroz kolokvije, samo 1 od 6 predmeta. I tako sve nešto ništa s ničim. Jedino što mi dobro ide to je ljubavni život, nadam se da će tako i ostat. Uživam biti u vezi sa svojom dragom, tako da mogu reći da mi je prošla godina bila najbolja što se tiče ljubavi, nadam se da će se i u ovoj tako nastaviti, jer želim u ovoj vezi provesti još jako puno. Usput pozdrav mojoj normalnoj budali! Nadam se da se zbog ovoga neće ljutiti. pozz ljudi do sljedećeg posta

Ulazimo u Francusku oko podneva i vozamo se po Azurnoj obali. Dolazimo u Cannes i obilazimo ga. Nakon toga odlazimo u Nicu. Tamo odsjedamo u našem novom hotelu. I nakon sat vremena odmora krećemo u Monte Carlo. Dok smo se vozili bio je užitak voziti se po stazi po kojoj će za mjesec dana juriti bolidi Formule 1. Kada smo se iskrcali iz busa krenuli smo prema velikom Casinu, a putem smo naišli na jako zanimljive modele automobila. Kada smo došli pred Casino dočekao nas je prizor koji smo do tada mogli vidjeti samo u video igricama.
Da ne pretjerujem oko 50 jako pretjerano skupih auta od kojih se jednostavno nije mogao izabrati najbolji, jer su takvi zapravo bili svi. Jedan moj prijatelj(Seve) koji je bio jako očaran onime što vidi skinuo je šiltericu, stavio ju ispred prsa i počeo je prositi da ga citiram: ˝dajte mi 1000€ nemam šta jest˝. Šta da vam kažem osim da je lik legenda. I zamislite šta se dogodilo nakon 5min. ugledali smo kako dolazi FIĆO. Neki su se čak i slikali uz Fiću, čisto iz sprdnje. Bilo nam je žao što nismo mogli ući u Casino, a nismo mogli zato što nitko nije ispunjavao uvjete, a to su imao cipele, odijelo i kravatu(zamislite Hrvati, a ni jedan nema kravatu). Polako oko 01:00 krećemo nazad za Nicu na spavanje. Ujutro smo dobili neki jadan doručak, a nakon toga smo otišli do dućana da si kupimo sokove za nastavak putovanja i zamislite na šta smo naišli: Black Cola-Cola s kavom, Cola od naranče, Cola od limete i slične gluposti na koje smo ostali paf. U poslijepodnevnim satima dolazimo u Italiju, obilazimo Padovu uglavnom ništa zanimljivo. Nakon toga dolazimo u Veneciju, ali već je pao mrak tako da i nije bio neki doživljaj. Svi smo bili jako gladni i tada je nas 50ak okupiralo Veneciju u potrazi za hranom. Nas 15ak je imalo jako veliku sreću jer smo naišli na McDonald's koji se zatvarao pa su nam besplatno podijelili sve što nisu uspjeli prodati, tako da smo se doslovno nažderali. Vračamo se brodom do busa i busom krećemo za Sloveniju koju nitko nije ni primijetio jer su svi utonuli u dubok san. Negdje oko 07:00h dolazimo u naš Vukovar, pomalo sretni jer ga nismo vidjeli 10 dana, a pomalo tužni jer je maturalac završio.
To bi bilo to što se tiče teme ludo i nezaboravno, nadam se da vam je bilo bar upola zabavno kao što je meni bilo opisivati vam je. BOK!!!

Francusku smo prošli tokom noći, a ujutro smo ušli u Španjolsku. Malo smo se vozali po okolnim mjestima jer smo u hotel smjeli odsjesti tek u 11h. Kada smo došli u hotel prvo smo jeli, a potom smo se bacili u naše krevete. Već tada je došlo do problema: na Ekijevom krevetu su se savile noge, a na Marinkovom su poispadale letve koje su držale dušek(jogi) . Ja sam imao najviše sreće jer je moj krevet bio ispravan . Nas trojica smo jedini bili na 4. katu, a soba nam je bila ispod bazena, jer se na krovu nalazio bazen. Što se tiče smještaja moglo bi se reći solidno loše, a što se tiče hrane reći ću samo to da sam od svega jeo samo pomfrit svaki dan pa mi je već počeo izlazit na uši. Mjesto u kojem smo odsjeli ( Lloret de mar po našem Lloret de čmar) bilo je jako lijepo i pristupačno , čak su cijene ravnomjerne s našim u Hrvatskoj. Noćni život je ludnica, pogotovo blesavi Englezi koji su svaku veće pravili karneval. Par puta smo tokom večeri bili ponuđeni da kupimo hašiš ali nas to nikada nije privlačilo pa smo jadnog nigera hladno odbili odmahivanjem. Disco se nalazio na svakih dvadeset metara tako da nam je bilo jako teško se odlučiti u koji sjesti i prepustiti se užitku.
Pošto je bio 4. mjesec nije baš bilo vrijeme za kupanje nismo baš imali priliku okusiti more ( uvijek postoji ALI), ali mi smo se odlučili da ćemo bar 5min. provesti u moru tako da smo zadnji dan to i napravili samo u plićaku (taj dan su valovi dosezali našu visinu). Najluđe je bilo kad je Seveta prekrio val, a kad se val povukao više ni njega nije bilo. Nakon sto se jedva domogao kopna više se nije usudio ući u vodu. Večer prije odlaska organizirali smo Nutela party (Seve , Bero, Zoro, Eky, Marinko i Ja) u našoj sobi. Kupili smo dvije velike Nutele i mazali na kruh koji smo prošvercali iz kuhinje. Sljedeće jutro krenuli smo u 9h iz hotela prema parkiralištu na autobus koji se zaputio prema Francuskoj.
Povratak kući ću opisati u sljedećem postu jer je ovaj i ovako predugačak. Booook!