Luka Šarić

Maketarstvo je hobi sastavljanja i bojenja maketa, a uglavnom se odnosi na plastične makete uglavnom različitih prijevoznih i vojnih sredstava. Plastične makete pojavile su se u kasnim 50-tim godinama dvadesetog stoljeća te su ostale popularne sve do danas. Najviše modela maketa su razni avioni i brodovi, češće vojni, no ima i civilnih. Postoje također i tenkovi, automobili, topovi pa čak i figure vojnika. Najpopularnije marke plastičnih maketa su Revell, Airfix, Trumpeter, Academy, Tamya….
Za razliku od uobičajenog mišljenja, većina pravih zagriženih i ozbiljnih maketara nisu djeca već ljudi u 30-tim i 40-tim godinama života, u što se
možete odmah uvjeriti posjetite li neki maketarski klub ili internet forum.
Plastičnu maketu potrebno je prvo sastaviti po uputama uz pomoć ljepila. Pošto se makete masovno proizvode jeftinim ubrizgavanjem rastopljene plastike u oblikovane kalupe, dijelovi nerijetko nisu savršeni i ne prianjaju savršeno, u tom slučaju potrebno je struganje dijelova ili popunjavanje rupa smjesom poput na primjer glinamola. Nakon sastavljanja dolazi pravi izazov, a to je bojenje. Postoji velik asortiman različitih nijansi boja proizvedenih isključivo za makete. Detaljno bojenje kistom veliki je izazov i zahtjeva određenu vještinu, pogotovo kad je riječ o malim dijelovima. Ozbiljni maketari uglavnom koriste takozvani zračni kist (airbrush) koji pruža velike umjetničke mogućnosti. Maketa dobro obojena zračnim kistom može izgledati toliko realno da na slici izgleda kao prava. Jedina loša strana zračnog kista je što nije jeftin, cijene solidnih modela kreću se od 600 do 2000 kuna, a potreban je i kompresor koji je još skuplji.
Na kraju se stavljaju oznake u obliku vodenih naljepnica koje se isporučuju s maketom. Dobri maketari često će na kraju savršeno obojenu maketu obojiti ili sastrugati boju na način da izgleda istrošeno, ovo pogotovo vrijedi za makete vojnih vozila. Mnogi također rade svoje vlastite modifikacije na kupovnim modelima maketa kako bi ih učinili još realističnijima.
Ovaj hobi koji uči povijesti i strpljenju može biti jeftin ili skup, ovisno o tome koliko želite biti ozbiljni u vezi njega. Same makete su jeftine, boje i pribor skuplji, a zračni kistovi i kompresori veoma skupi.
Najveći izbor maketa i pribora u Zagrebu je u Chipoteci i Algoritmu u Avenue Mallu. Postoje također i webshopovi.

http://www.alpha.hanich.hr/onama.asp
http://www.chipoteka.hr/proizvodi/414000

Sushi je najpoznatije japansko jelo i njegova popularnost unatoč visokoj cijeni u zapadnom svijetu raste iz dana u dan. Pod nazivom Sushi smatra se posebno pripremljena ljepljiva riža kratkog zrna u kombinaciji sa praktički bilo kojom drugom namirnicom (uglavnom svježa sirova riba), dakle za razliku od uobičajenog mišljenja sirova riba nije ta koja čini sushi, već ta posebno pripremljena riža (obrok od same sirove ribe bez sushi riže se zove sashimi). Sushi je lagan za želudac i veoma zdrav, a često preuveličavane opasnosti os sirove ribe svode se na jedan jedini parazit koji je statistički veoma teško dobiti, a i kada se nađe u čovjeku obično je izlučen bez komplikacija (s druge strane i najgori slučajevi ne mogu biti smrtonosni). Također se navode visoke količine žive u tuni, no u vezi toga dovoljno je pogledati životni vijek Japanaca i sve će biti jasno. Mekušci i slatkovodne ribe, koji mogu imati i opasnijih parazita, se ili ne poslužuju uz sushi ili se prokuhaju/prže.

Donedavno Zagreb je bio jedna od rijetkih europskih metropola koja je imala samo jedan jedini, skupi sushi lokal. To je poznati Takenoko, jedan od najboljih restorana u Hrvatskoj i često okupljalište slavnih osoba. No unatrag godinu-dvije u zagrebu i okolici niknula su još barem tri sushi restorana.
Takenoko je i dalje mjesto najkvalitetnijeg sushija, najsvježije i najfinije ribe, te najbolje usluge. Cijene to reflektiraju pa očekujte potrošiti najmanje 200 kuna na piće i obrok. Takenoko se nalazi s vanjske strane Kaptol centra i gleda na Tkalčićevu.
Drugi elitni izbor sushija je novi restoran Sora u vlasništvu muža Ive Majoli, koji zauzima najviši kat na neboderu na Trgu bana Jelačića. Također «elitan» i skup, kritičari se slažu da je spomenuti restoran prenapuhan te da hrana nije na razini one u Takenoku.
Mnogo jeftinije i kazualnije sushi iskustvo možete potražiti u Gajevoj ulici u sushi baru Manzoku. Malen i ugodno uređen ugostiteljski objekt, cijene se kreću do 10 kuna po komadu sushija. Iako se možete najesti solidnog sushija u spomenutom sushi baru, problem s Manzoku-om je česta oscilacija kvalitete sushija, kako pripremljene riže tako i (svježine) ribe. Ipak, njihov sushi je češće bolji nego što je lošiji, te predstavlja najekonomičnije sushi iskustvo u gradu. Manzoku je koncipiran kao take away sushi bar, odnosno sushi se kupuje «za van», no ipak sadrži skroman stol i dvije stolice u samom baru gdje možete jesti ako niej već zauzeto.

Najnoviji sushi restoran i prvi takav u Hrvatskoj je World of Asia: Running Sushi u novom shopping centru Westgate. Ovo je prvi sushi restoran s pokretnom trakom u Hrvatskoj. Takav princip posluživanja sushija razvijeniji je u zapadnom svijetu i Japanu, naime kroz restoran prolazi «šank» kojim ide pokretna traka. Na traci su na tanjurićima poredani različiti sushi (i drugi) obroci te su sva sjedeća mjesta uz tu traku. Gosti plate jedinstvenu cijenu (90 ili 100kn ovisno o dobu dana) te slobodno uzimaju koliko god hoće s pokretne trake. Odlično za one koji se žele najesti puno sushija jer bi inače platili i do dvostruko više. Za one koji samo žele probati sushi ovo je neisplativo, te im je i dalje najbolje preporuka Manzoku.
U zagrebu postoje još neka mjesta koja povremeno poslužuju sushi upitne kvalitete, no ako želite probati sushi, navedena četiri lokala ju najočitije odredište. I ne bojite se sirove ribe, hrana ionako prirodno nije namijenjena toplinskoj obradi.