Država Tunis je nedvojbeno najpristupačnija sjevernoafrička zemlja za turiste iz Europe, što pokazuje i činjenica da je u ovoj recesijom pogođenoj turističkoj sezoni 2009. bila i turistički najuspješnija
zemlja na Mediteranu. Mnogi će pomisliti da je Tunis baš zbog te velike posječenosti već «isfuran» zbog tolikog turizma, priznajem, čak i sam autor ovog teksta je prije smatrao Tunis «tamo gdje idu oni koji nemaju novaca za Egipat ili Maroko». Istina je da Tunis, iako nema piramide Egipta niti povijest Maroka, jedna punokrvna arapska država u kojoj se osim spomenutih spomenika ima doista mnogo za vidjeti, pogotovo s obzirom na njegovu veličinu.
Prvo i osnovno, zemlja je doista raznolika. Na sjeveru je glavni grad Tunis sa bulevarima u francuskom stilu kao i ogromnom medinom, u blizini kojega je naravno i slavna Kartaga, ili ono što je ostalo od nje, vjerojatno najpoznatija atrakcija u državi. Uz obalu se pružaju kilometarske pješčane plaže na kojima su nanizana turistička središta s hotelima svih vrsta, dalje od obale s istočne strane zemlje su polu pustinjska brda i planine, površinom najveći maslinik na svijetu i neobični krajevi oko Matmate, područje koje je prozvano «mjesečeva pokrajina» zbog krajolika koji karakteriziraju široke rupe u tlu. Prema istoku i jugu pruža se prava Sahara sve do Alžirske granice, taj krajolik zauzima više od pola teritorija države, a veliko područje u tom dijelu otpada i na isušeno slano jezero.
Tunis je turistički vrlo dobro razvijen i prepun velikih hotela, pogotovo uz obalu. Osoblje je jedno od najljubaznijih koje ćete imati priliku sresti, definitivno za razliku od Europe i Hrvatske, tamo skoro sigurno nećete primijetiti ni najmanji trag neljubaznosti ili ljutnje kod osoblja. Napojnice u visini jednog tuniškog dinara su uobičajene za mnoge usluge, ali ne i obvezne. Koliko se god ta turistički razvijena hotelska područja u obalnim mjestima poput Port El Kantaouia i Hammameta činila europeizirana, toliko je život u gradovima i pogotovo starim središtima gradova (medina) i njihovim tržnicama autentičan i neizmijenjen unatoč činjenici da i tamo prodavači najviše zarađuju upravo na turistima. Medine su mjesto na kojem želite biti ako želite osjetiti dušu arapske zemlje. Pronađite zabačeni kafić u sporednoj ulici, naručite slatki čaj i nargilu, opustite se i promatrajte ljude i svakodnevni život u ovom raznolikom i egzotičnom mjestu.
Ako se pak odlučite na kupnju u medini i tržnicama općenito, cjenkanje je obvezno kao i u svim arapskim zemljama. Cjenkanje je vještina i umjetnost, i bez obzira što vam rekli, većina prodavača ne da se neće uvrijediti ako se ne cjenkate, već će biti super zadovoljni što će vam upravo prodati proizvod, po dvostruko ili višestruko većoj cijeni. Nema definitivnog vodiča za cjenkanje jer cijene mogu biti dvostruko veće, a mogu biti i desetostruko veće, sve ovisi o tome kako vas prodavač procijeni. Uglavnom, ako ste nesigurni, dobar savjet bi bio da uvijek cijenu probate spustiti na barem 40% od one ponuđene. S vremenom i praksom postajete iskusniji u cjenkanju, važno je biti uporan, i ako trgovac baš ne želi spustiti cijenu dovoljno, odličan savjet je da počnete odlaziti, više puta nego ne trgovac će vas zvati natrag i ponuditi nižu cijenu. Od samih suvenira tu su nargile, razna posuđa, marame (nevjerojatno jeftine u usporedbi s Europom), začini, razni mirisi i lokalni instrumenti poput bubnjeva od devine kože.
Imajte na umu da iako se izvana čini kao demokratska zemlja, Tunis je to samo na papiru, i kritiziranje vlade ili autoritarnog predsjednika čija slika krasi svaki kutak zemlje je loša ideja. Unatoč tome, Tunis je i dalje politički najstabilnija i financijski najpristupačnija sjevernoafrička zemlja, te se svakako preporuča jer za tu cijenu imate zaista mnogo za doživjeti.
