USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

Nakon dugotrajnih priprema i nećakanja obavijenih velom sumnji u ponašanje i kućni odgoj Mrguda i Bibera, drug Pakšu nas je pozvao u svoju velelepnu vilu na Ibizi, koju koristi njegova majka koja je budi uzgred rečeno otišla na međunarodno natjecanje u akvaristici i pilatesu u Slunj. Trebalo nas je biti četvero, no Veprina je odustala zbog bojazni od otrovnih kiša i globalnog zatopljenja pa je ostao netremice ležati ispod jorgana čekajući jutro i da bojazan ispari poput novembarske izmaglice. Stoga su uzvanice bile samo Mrgud i moja veličanstvenost. Pakšu je naredio da se donese neki film. Meni je odmah pala na pamet romantična komedija s sretnim krajom-Schindlerova lista. No Mrgud i Pakšu (inače pasionirani filmofili) su mi zabranili da to donesem jer im je dosta limunada u kojoj se točno zna kako će se na kraju ipak sve bez posljedica super završiti. Stoga odlučih na dosljednu zamjenu u vidu masterpisa Barry Lyndona. Ali avaj, u međuvremenu zove Mrgud i kaže da mi je isti kupio za roćkas i da ne brinem. I tako se ja zaputio taksijem do aerodroma na avion prvo do Madrida i onda čarterom do Pakšu majkine vile. Čim sam sletio upitao sam prvog žicara jel zna gdje je Pakšu majkina vila.
'Kako ne gospodaru, to je najvelebnija kuća na otoku, prepoznat ćete je po zastavi s duginim bojama izvješenoj na njihom golf igralištu od 456 hektara, te me usput zatražio autogram. Kako jadnik nije imao ni olovku ni papira, izvukao sam iz sakoa nož i urezo mu ime Biber na čelu. Pitam se šta bi bilo da se zovem Uspaljani Vepar ili pak Džemaludin Kalajdžisalihović i jel bi to stoički podnio. Čini mi se kako je u trenutku upisivanja autograma poželio da se njegova omiljena zvijezda jednostavno zove Ivo.
Odmah sam našao vilu, dostojnu MTV emisije The Cribs iliti kucamo na vrata ogromnih vila zvijezda koje volite. Tamo je već bio Mrgud. On je inače pasionirani pilot te je doletio svojim privatnim mlažnjakom i sletio na Pakšuov prajvat ejrodrom.
Kako se radi o muževnom muškarcu, odmah se prihvatio spravljanja večere koja je obećavala, ali avaj. To je bila sutrašnja večera za našeg domaćina.
'Vi imate kokice iz majkrovalne'- uslijedio je brutalan Pakšuov odbrus. Vođen slijepim bezumljem odmah sam se bacio na pivu, Mrgud je počeo piti gemišteke iz krigle, a Pakšu kako i dolikuje pakšupcima oblizivao je kokakolu. Pobrinuo sam se ja i za glazbenu pozadinu. Slušali smo neprestano one šupke iz Londona koji su dobili ime po jednoj stvari od Smithsa, iako ima još jedan bend koji je dobio isto ime po pjesmi Smithsa. Čini mi se da je Pakšu zavolio moj glazbenički izbor, pa je čak počeo pjevušiti neke od uspješnica. Welcome to the club.
Baršunasti su ga toliko opčinili da je zaboravio na minus osamsto posto i sve mi se činilo da od fimskog večea nema ništa, iako je projektor već bio spreman, a ukoliko se ide pišat ne treba brinuti jer je Pakšu u svakom veceu postavio plazme od 42 inča, dostojno jel da ?
I tako prođe i filmsko veče uz red šale i pošalice, priča o istospolnom seksu i pokojom dostjetkom, partijom grada države u kojoj nas je Pakšu pomeo i potukao do gležnja.
Na redu je bila serijska večer. Ubi bože, morasmo gledati reprizu pazi sad Gilmorica. No ni to nije bilo najgore. Ostasmo bez cigareta, a Pakšu, vispren kao i uvijek, prisjeti se da mu je frend prošveco pljuge iz pokrajine Quindongha u Kini gdje ima plantažu akvarističkih ribica, pa smo pušili to čudo. U početku nam nije bilo loše, ali ujutro sam zbog istih ispovraćo jednjak, ptičju volju i dvanaesterac i glava mi je bila poput replike metalnog globusa koju možete vidjeti na Nordkappu. U međuvremenu zvala me je sestra da joj kupim nekaj za jest jer se njoj ne da isto, pa sam naručio shushi iz Tokija koji joj je došao air mailom, a zvao je i Vepar provjeravajući jel se zabavljamo. On je, naime, za kaznu podučavao majku tehničkom crtanju te tehničkom pismu.
Mic po mic počelo se i daniti pa smo pošli kao spat jer je Pakšu morao otić na Wall Street osobno se uvjeriti u stanje njegovih dionica firme Čuburski slatkiši d.o.o. Mislim da smo spavali ukupno 7 minuta, ali je zato prizorište buđenja bilo neopisivo. Uslijed izmaglice čije je kemijsko porijeklo bilo sačinjeno uglavnom od smrada Mrgudovih nožica, nepogrešivom intuicijom namirišao sam kavu. Nisam mogao vjerovat' Pakšu se već sredio, ko da nije gledao Gimorice i spravio tri kafe. Čim se ozakone istospolni brakovi, mislim da će za njim biti prava jagma. Tako popismo i te kage i krenusmo svaki na svoju stranu svijeta zarađivat desetpostotni kruh naš svagdašnji.
Poslije nismo puno pričali i većinu vremena smo se izbjegavali, ali nas je, posebno autora ovog eseja razljutila jedna i zapravo konstatna stvar, a to je GADOST I POKVARENOST HRVOJA D.....RUKERA, čiji je tata inače pasionirani drkadžija i ljubitelj filmske umjetnosti u formatu mpeg filmova na mobitelima u kojima se vide nejasni obrisi malih kuraca i ružnih žena koje kasnije velikodušno poklanja na svekoliku radost pučanstva. Mislim da će družina već smisliti dostojni udarac H. D....RUKERU i njegovom nalogodavcu GOLDIJU OF MOUNTCOUNTYJU. Buditi strpljivi i čekajte. Bit će brutalno ko i uvijek. Obećavam.