USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

I jutros sam se opet probudio. Prvo sam vidio mater, onda se potukao sa sestrom ko će prvi u kupaonu, a onda sam se vozio tramvajem s hrpom debila. Vjerovatno to i oni misle za svakog ponaosob u bimbaju. Ondak sam došao na posao i prvog kog sam vidio, osim odvratne babe koja sebe naziva tajnicom, a zapravo je najveća baba (tračara) te jednog simpatičnog onižeg čovjeka koji nosi kožni mantil i lagano šepa. Onda je došao on. Drug Pero Mrgud.
Prvo što sam spazio na njemu bile su njegove oči. Bile su poput sarme ( ne znam jel božićne ili novogodišnje), al svakako naotečene. Inače, on ima oči boje glacijalnog jezera Como, zapravo boje Jadrana , ali negdje kod Bakra ili Uvale Scott. Vođen svojom neprogrešivom i prokušanom intuicijom uočih da nešto nije u redu.
Kaže mi da je cijelu noć bio s kolegama u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i učio Gundulićev Osman napamet, mada ja znam da je cijelu noć u pdf formatu skidao Zbornik radova Ivana Matetića Ronjgova.
Drug je bio nešto tužan, kaže mi da se sjetio jedne svoje stare ljubavi koju je upoznao na skijanju u Interlakenu, a kasnije ju je sretao na polo partijama u Biarritzu. Jebo te pa taj Mrgud je ko Džems Bond, a imaju mnogo toga zajedničkopg. Recimo, obojica imaju trup, glavu te po pet udova, a oboje ljetuju negdje na Mediteranu. Inače, Mrgud i ja smo se upoznali izvan posla na čudan način. Počeli smo se vatat za kragnu, a kad sam mu ja krajičkom oka pokazao na mog tjelohranitelja Šemsu, odustao je jer je vidio s kim ili s čim ima posla. Šemsa je tad upravo ispijao svoju 24 čašu rakije s tim da je svaku četvrtu pregrizo. Kaže mi : Jebi ga neću baš svaku, bed mi je gazda Biberu da uništavam inventar kafića u koji volem da uniđem. Inače, Šemso popravlja kočnice u ZET-u, a u slobodno vrijeme posuđuje ploče Herbija Hancocka u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu i čita Imanuela Kanta. Porijeklom je Sandžaklija i zna što je tradicija i besa (zadana riječ te krvna osveta kao logičan slijed iste).
Koliko ga je shrvao sevdah (Mrguda) dokazuje i po čak dvije kave u dva sata u podmornici, ali da je nešto ozbiljno dokazuje i njegovo sotto vocce pjevušenje skladbe :
There's a song playing on the radio
Sky high in the airwaves on the morning show
And there's a lifeline slipping as the record plays
And as I open the blinds in my mind I'm believing that you could stay

And oh if you stay I'll chase the rainblown fields away
We'll shine like the morning and sin in the sun
Oh if you stay
We'll be the wild ones, running with the dogs today

There's a song playing through another wall
All we see and believe is the D.J. and debts dissolve
And it's a shame the plane is leaving on this sunny day
Cos on you my tattoo will be bleeding and the name will stain

But oh if you stay we'll ride from disguised suburban graves
We'll go from the bungalows where the debts still grow every day

And oh if you stay I'll chase the rainblown fears away
We'll shine like the morning and sin in the sun oh if you stay
We'll be the wild ones running with the dogs today
We'll be the wild ones running with the dogs today

To bi ubilo i Petra Čelika, a di neće mene, pa ja zamalo pao u provaliju zvanu memory lane. Al nisam ja taki. Mene je shrvao ponovni poziv sa suda. Javlja mi se odvjetnik govna koje me je tužilo i žali se na presudu koja je prema njemu preblaga te traži strožiju kaznu. Nije naveo kakvu, al najvjerojatnije se radi o okrunjenju trnom krunom, čupanju udova te spaljivanjem na Markovom trgu. Sva sreća da upravo tamo štrajkaju vatrogasci pa će me možda i ugasiti u znak potpore potlačenima i progonjenima.
Uskoro mi je s leđa došao i onaj poznati djedamrazovski Ohohohohoho gdje si druže pozdrav, znao sam da je to Veprina, a potom se spustio i Leo Pakšu u svojim baršunastim smeđeplavim čizmama od 2544, 99 kuna (čitaj dvijetisućepetstotinačetrdesetčetiri kune i 99 lipa) i odmah je sve shvatio. Kasnije me cimnuo s šatro pozivom na pivu, no znam ja takve kibidabi frajere.
Ondak sam došao doma s knjigom o Hitleru, koja ima 600 strana a moram je vratit do ponedjeljka. I to baš sada kad je došla plaća i neću tri dana dolazit doma. Knjiga me podsjetila da moram platiti 300 eura zakasnine, ali da dolazi plata pa pozivam sve osobe spomenute u ovom eseju na CIJELONOĆNO DRUŽENJE U PETAK.
Nije ni to sve, zvala me Miss ZED i zove me za vikend van te pita jel sam dogovorio sve za Novu. Ja je odgovoram 'Bez brige, bez brige)
i sad na kraju Mrgudu kojeg volim za što brži oporavak jedna od istog autora s početka, ali puno optimističnija:
"New Generation"

I wake up every day to see her back again
Screaming my name through the astral plane
And in this catalogue town she takes me down
Down through the platinum spires
Down through the telephone wires
And we shake it around in the underground
And like a new generation rise

And like all the boys in all the cities
I take the poison, take the pity
But she and I, we soon discovered
we'd take the pills to find each other

Oh but when she is calling here in my head
Can you hear her calling
And what she has said?
Oh but when she is calling here in my head
It's like a new generation calling
Can you hear it call?
And I'm losing myself, losing myself to you

I wake up every day, to find her back again
Breeding disease on her hands and knees
While the styles turn and the books still burn
Yes it's there in the platinum spires
It's there in the telephone wires
And we spread it around to a techno sound
But like a new generation rise

Cos like all the boys in all the cities
I take the poison, take the pity
But she and I we soon discover
We take the pills to find each other

Oh but when she is calling here in my head
Can you hear her calling?
And what she has said?
Oh but when she is calling here in my head
It's like a new generation calling

Can you hear her call?

And I'm losing myself, losing myself to you


Ne gubiš se moj Mrgude, ne gubiš, privid ti je to
BIBER