USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

Napokon smo se dočepali nasipa. Put do Hrelića čini se beskonačnim. Autobusom pa nasipom putem bez kraja nakićenom ljudima sumnjivog morala i još sumnjivijom robom koju prodaju. Nakon što smo se probili kroz gomilu neuglednih ljudi dolazimo do sajma. Čitavi životi stoje na ceradi ili plahti ili samo na zemlji. Hladno je međutim hladna atmosfera nije spriječila mnoge kupce da i te nedjelje posjete Hrelić. Kako bi se zamaskirali od brkate žene kupujemo vunenu kapu za 10 kuna. Moju prijateljicu obuzeo je potrošački duh. “Fala vam gospođo, želim vam puno sreće u životu!”, pozdravlja nas prodavačica. Budući da smo urbani ljudi koji volimo urbanu mjuzu započinjem šprehu s prodavačima ne bi li otkrili: KUDA IDU DIVLJE SVINJE? Ne želimo još otići iz ovog ludog svijeta. Među, rastavljenim automobilima, biciklima, mobitelima, kosilicama iz dragonošca i raznim drugim đankolijama otkrivamo ono zbog čega smo i došli na Hrelić. Klimava daščara sa betonskim podom i drvenim klupama, mirisom ćevapa i nekih prošlih vremena. Ulazimo. Sjedamo blizu improviziranog šanka. Konobarica nas je prokužila. Ignorira našu narudžbu. Ipak nakon nekih deset minuta prilazi nam djevojka od nekih 25 zamaskirana u brkatu ženu. “Može jedna kola”, kaže lijepša polovica reprterskog dvojca. “ Naravno! Koja ćete? Domaća ili uvozna”, pokušava biti duhovita naša krvava neprijateljica. ( zgoda preuzeta iz Putopisa narodu poznatijeg: A gdje je Ana B.?). Dvojica Čakovčana razočaranih slabom prodajom krumpira opijenim duhovitošću padaju u delirijum. Na stol stižu naše dvije polmetarske kobase i mali ćevapi. Hlapljivo žderući lepinju namoćenu u ajvar polako se uklapamo. Osjećamo se uvučeno u taj svijet na rubu grada, na rubu društvu. Starija gospođa koja nas poslužuje obavlja svoj posao, a ipak ostaje čovjek, priča s nama o vremenu, poklanja nam osmijeh, poziva nas da dođemo još koji put. Punih želudaca i praznih džepova odlučujemo se krenuti dalje. Hodanje nam više nije nešto prirodno, već čin koji traži promišljanje, napor. Ponovo s noge na nogu, kraj zgrade na kojoj piše Kina i nekoliko egzotičnih lica. Iza sebe ostavljamo hrpe stare odjeće, simpatične prodavačice I još nesampatičnije prodavače. Svako od njih ima svoju vlastitu priču i čine mi se zanimljivim te priče. Dojmove će vrijeme izblijedjeti kao što sad magla i smog obavijaju zgrade u daljini i pretvaraju ih u sjene, prikaze daleko od ove realnosti. Na trenutak smo uronili u svijet koji još nije pojela jednoličnost suvremenog načina življenja. Put s Hrelića opet nudi drukčiju sliku. Nema više misli o kupovini. Okrećemo se lijevo i vidimo zgrade u daljini, ružne sive tvorevine u magli. Desno, na drugoj strani Save dimnjak teške industrije i dim ne baš lijepe boje. Kamioni prolaze cestom uz nasip i voze smeće. A mi odlazimo u redakciju kako bi vi mogli čitati ovu ekskluzivnu reportažu... SLIJEDI POST SKRIPTUM I SENZACIONALNE NIKAD OBJAVLJENE FOTOGRAFIJE