svakom loncu poklopac

Pločice i parketi

Kao što vidite dragi blogeri ovih dana vam imam velike probleme. Naime, malo mi je što imam 2 kupatila nego bi da imam još barem 3 tako da ih mogu opremiti totalno različito i da udovoljim svim svojim željama. Na jedvite jade uspjela sam suziti izbor pa mislim da ća malo biti u bijelo-žutoj kombinaciji (ako niste znali mali prostori postaju veći u svijetlim nijansama i sa pločicama manjih dimenzija) a veliko će biti ni manje ni više nego u lila-krem boji! Da, da! Kad sam čula za tu kombinaciju rekla sam fuj! Ali kad sam vidjela.....hm, pala sam na dupe!
Sad još sam iskombinirati različite nijanse npr. vertikalne fuge uz ogledala, nekakve pruge oko wc školjke i slično. Imate li ikakvih prijedloga?? Kao što možete primijetiti ovih sam dana u velikim problemima, pa pomoziteeeee!


Pozdravlja vas uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić!

Eh da, da se napokon sjetim pozdraviti i rođaka Andriju s kojim nikako da se sretnem! Izdajice jedna, čitaš mi blog a nikako da ga komentiraš!

Ne znam za vas ali ja sam mislila da se čovjek ne može tako lako razočarati u ovim godinama. Očito sam pogriješila. Itekako sam pogriješila.
Mislim da dvije meni ne baš drage osobe čitaju ovaj tekst pa me i nije volja šporkavat list sa onima koji su dio ovog klana. Da, mislim da je ovo prigodna riječ. Još mi je opor okus u ustima.......toliko licemjerstva nisam odavno susrela. Kakvi su to ljudi koji se hrane tuđim problemima? Kakvi su to ljudi koji rade problem gdje ga nema? Kakvi su to ljudi koji žive od čakula??
NESRETNI LJUDI! Eto kakvi. Lijepo je svećenik rekao na prošloj misi: Bog hoće da ti budeš dobar! Ta mi rečenica odzvanja u glavi već danima i sama mi vjera ne dozvoljava da se spuštam na takav nivo da se uopće branim od ne znam ni sama čega. I zato šutim. Vrijeme je najbolji pokazatelj. A eto, i meni se s vremenom iskristaliziralo kakav je zapravo tko.

A moja bebica?? Moja bebica više nije beba nego dječak! Prekrasan je najviše zato što je naš! Puzi, šeta, otvara sve što se da otvorit, jede sve osim kamenja, smije se, ljuti se, zove u pomoć i izvlači sve pozitivno iz nas. A uz sve to puna su mu usta zubi!

A ja kupujem sve moguće časopise za uređenje interijera jer se nadam da će nam uskoro trebati. Pa sve gledam kakve ću pločice uzeti, kako ću ih složiti......hmm, to su vam veliki problemi jer ja bi nešto poput kinder-čokolade - moderno ali i klasično.


U svakom slučaju ovaj post želim završiti u pozitivnom duhu pa eto, sve vas lijepo pozdravlja uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić i njezin The best pupil!