Jedan trudnički....
Vidim da je veći odaziv na izvještaj o Malom Čoviku nego na temu pedera i ostalih nepodobština, i to na opće zadovoljstvo ove mame! 
Beba je dugačka od tjemena do trtice čarobnih 13 cm (ukupno oko 20 cm), te teži oko 200g! 
A mama je u ovom mjesecu dobila 3-4 kg  (od ukupnih 5,5kg a tek je na pola puta  ) (i pored toga što nema kasnog prežderavanja osim po neke prigodne večere  i što mama vidi da joj za sada raste samo stomak )! Doktor me nije vikao ali je pitao da li mi se manta. Ne! A zašto? Jer vam je tlak 85/50. Ha! Mama je kraljica! Obara sve rekorde a sad joj se ne manta. Ima jedna kontradiktornost , a to je da moram paziti da radi tlaka pijem puno tekućine (što je razlog mom opstanku na nogama) a da ne jedem slano radi velikog oticanja nogu. 
Bebin omiljeni sport je vožnja biciklom!  A grimase koje izvodi tamo dolje su krajnje očaravajuće.  Na zadnjem pregledu se malo sklupčala  tako da je zafrkavala mamu i ostale znatiželjnike koji su prisustvovali izvođenju njenih akrobacija.
Sunce mamino me udara nogicama u posteljicu.
A tek sinoć!? Sinoć sam po prvi put osjetila 7 snažnih udaraca i to u mjehur. 
Ma kako me samo zeza moje dijete, Sunce mamino.....
Ma današnja omladina je krajnje neodgojena, i ne rodi se a već zapovijeda. 
A ova mama vam mora nešto priznati.
Nešto što s njene strane nije pošteno ali ona ne zna zašto je to tako......
Tema: SPOL
Ako mi je išta grijehota govoriti onda je to izražavati željeni spol djeteta. I mi ga do zajedničkog susreta ne želimo znati!
Ali zašto se ja potajno nadam curici??  Kako mogu i kako se usuđujem nakon svega što smo prošli i što smo uopće uspjeli zatrudniti i pomisliti na to!? Pa to je krajnje nezahvalno! Zamisli da mi moja mama danas kaže znaš, mi smo se nadali da ćeš ti biti dječak. Užas! 
Ono što me najviše buni je to da sam do nedavno spominjala dječake, a sad odjedanput puf! Nešto što nema nikakve veze s mozgom! Možda zato što nas okružuje puno dječaka?!? Ma nisam jasna sama sebi. Recite mi da li ste i sami slično osjećali? Trebam li zbog toga osjećati grižnju savjesti koju osjećam? Pa i dječaci su veće maze od curica, zašto onda mislim na kikice? Uostalom, ako trebamo i imati curicu bolje je da ima starijeg bracu da je čuva i štiti.
I meni i mužu je svejedno uz dobru staru uzrećicu: samo nek je živo i zdravo pa makar bilo 5 muških ili 5 curica! I jeste tako pogotovo u današnje vrijeme!
Jel mi vjerujete da mi dođe da se ispovjedim radi ovoga!! Eto, nemojte mi se smijati ali je tako.
A znam da ću obožavati to dijete i svjesna sam da će mi biti svejedno, pogotovo pri našem susretu. I mišljenja sam da Bog ima razlog za sve što radi pa tako i za ovo.
Nikad nisam razumjela ljude koji su željeli suprotni spol od onoga koji su dobili, a ruku na srce i samoj mi se to sada događa. Ustvari ne događa mi se jer ne znam što nosimo ali osjećat se ovako mi je krajnje bezobrazno. 
Ajte mamice i tatice, priznajte, ima li ovo veze s mozgom? Da li je kod vas bilo sličnih reakcija? Imam osjećaj da ću se uskoro osloboditi ovog osjećaja ali ni ovo mi se ne čini u redu. 
 Pozdrav od zbunjene mame!
|