svakom loncu poklopac

............................

...............................

Zlato jo raspoloženo stiglo kući , Mala mi je također raspoložena i na dobrom putu da riješi svoje probleme od životne važnosti , a ja?!? Ja sam dobro i uskoro se nadam da ću biti jako dobro ....jer tako mora biti!

Želja.....

Evo…….danima već imam želju otvoriti svoje srce i nešto napisati ali mi jednostavno riječi ne idu. Neće i gotovo.

Ljudi, meni pod hitno treba neka promjena. I to ne bilo kakva već ona POZITIVNA! Već dugo nisam čula nikakvu pozitivnu stvar. Ustvari jesam, ali jedan dan je ona ostvariva a drugi dan nije pa onda od nje i nema nikakve koristi osim što nada umire zadnja…….pa me onda počnu kosti rasturat pa sam a little bit zamišljena. Više me ni njegove riječi da će sve biti u redu ne mogu utješiti. Ma kako sam mogla biti tako naivna i misliti da će mi s vremenom zbilja biti sve lakše kad sam još uvijek kukavica kao i prije godinu dana.

Ma hoću promjenu! Na bilo kojem planu i to što prije! Valjalo bi sačuvati živce u svemu tome…..i to mi poprilično uspijeva samo što sam onda depresivna. Nije da sam grintava i da nisam druželjubiva ali evo, npr. ima nekoliko dana da loše spavam. Je, znam, sada će mnogi reći ne'š ti. Ali toliko sam opterećena da me od loših snova ujutro uhvati aritmija.

I kako onda ovoj Tuki objasniti da ja ipak nisam balavica koja nije zaslužila ovo radno mjesto i da sam u životu prošla stvari od kojih se upravo ona grozi samo što joj se nemam potrebu pravdati. Zar da me jedna Koza cijeni na osnovu onoga što "vidi" a ne na osnovi križa koji svaki čovjek ima bez obzira što na svoje čelo nije stavio oglasnu ploču?!? Ona ionako nikada to neće shvatiti jer je tašta, isfrustrirana i nezahvalna.

No vratimo se na sebe. Kasni mi menzis a trudna nisam pa se ti fino Maro Pogibejčić hebi sa svojim živcima!
Ma Bože, nemoj me MOLIM TE više bacat na koljena, nego mi daj neku pozitivnu promjenu. Daj da mi barem Sunašce ozdravi, da mi Anđeo nađe pomoć koju sam joj tražila i ipak našla, ili u najgoru ruku daj meni snagu da mogu nosit ovaj teret.


Puno vas i uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić.......

Problemi

Znate šta, naši životni problemi su goli k**a* prema onome što sam jučer čula, doživjela ili kako god se to naziva. Plakala sam kad me nije gledala da joj ne otežam njenu tugu. To milo stvorenje.....takvo što da joj se dogodilo....a da je na kraju meni, jednom skoro pa strancu otvorila svoju dušu, nakon 5 godina patnje, agonije koju prolazi....a da pritom nije pronašla oslonac u svojoj obitelji - je za svaku osudu!!!! Da je nisu znali zaštitili!?!?? Pa čača, koji k**a* si je ujebo kad je ne znaš zaštit?????
Dobro da je mala još uvijek živa. Na lomaču trebaju ići! Rekla sam joj da ćemo to skupa prevazići kako god znale i umijele ne zvala se ja Mara Pogibejčić. Ona će sebi oprostit kad-tad a oni će umrijeti u teškom nemiru! Užas! I to postoji jebote. To se zbilja dogodilo a nije američki film. Jebote, to postoji, tu, pored mene, tik uz mene. Ono što sam ja prošla je goli kurac! Eto, napokon sam to napisala bez hijeroglifa. I to iz obijesti. Fuj i puj stoko jedna! Jebeni metak u čelo ste zaslužili!

Nemojte mi zamjeriti....svi znamo da se oko nas svašta događa ali kad čujete to onda ste sigurni da se dogodilo, i da ne postoji ono "možda" jer se sigurno dogodilo. Nepovratno. Radi takvog osjećaja vrijedi umrijeti. Rekla sam da vrijedi, a ne da ne vrijedi! Dobro ste pročitali.
Šteta što nam sistem ne funkcionira pa ne znam kome se uopće pokušati obratiti a da ona to već nije probala ali da djeluje! Ma iskopat ću ja nekoga uz pomoć dobrih ljudi, kojih jeste da ima malo ali ipak još ima. I nema rupe u koju se neću zavući a da ne pronađem pomoć. Iako je veliki teret pao samim priznanjem, valja nastaviti s borbom i vrisnuti naglas. Toliko jako vrisnuti da se čuje 3 bloka dalje. Toliko jako da sva bol koja se godinama taložila nestane kroz jedan "običan" vrisak!

Molite se. Molite se za jadnu dječicu koja strahote prolaze. Molite se da nađu zdravi oslonac da ne polude i da se uspiju izgraditi u normalne osobe. I gledajte svoju djecu. Promatrajte njihovo ponašanje. I to 60 sati na dan! 60! Da vam slučajno nešto ne promakne od vašeg umora jer ono što bi se moglo dogoditi je neoprostivo, neizdržljivo i neopisivo.