svakom loncu poklopac

Želja.....

Evo…….danima već imam želju otvoriti svoje srce i nešto napisati ali mi jednostavno riječi ne idu. Neće i gotovo.

Ljudi, meni pod hitno treba neka promjena. I to ne bilo kakva već ona POZITIVNA! Već dugo nisam čula nikakvu pozitivnu stvar. Ustvari jesam, ali jedan dan je ona ostvariva a drugi dan nije pa onda od nje i nema nikakve koristi osim što nada umire zadnja…….pa me onda počnu kosti rasturat pa sam a little bit zamišljena. Više me ni njegove riječi da će sve biti u redu ne mogu utješiti. Ma kako sam mogla biti tako naivna i misliti da će mi s vremenom zbilja biti sve lakše kad sam još uvijek kukavica kao i prije godinu dana.

Ma hoću promjenu! Na bilo kojem planu i to što prije! Valjalo bi sačuvati živce u svemu tome…..i to mi poprilično uspijeva samo što sam onda depresivna. Nije da sam grintava i da nisam druželjubiva ali evo, npr. ima nekoliko dana da loše spavam. Je, znam, sada će mnogi reći ne'š ti. Ali toliko sam opterećena da me od loših snova ujutro uhvati aritmija.

I kako onda ovoj Tuki objasniti da ja ipak nisam balavica koja nije zaslužila ovo radno mjesto i da sam u životu prošla stvari od kojih se upravo ona grozi samo što joj se nemam potrebu pravdati. Zar da me jedna Koza cijeni na osnovu onoga što "vidi" a ne na osnovi križa koji svaki čovjek ima bez obzira što na svoje čelo nije stavio oglasnu ploču?!? Ona ionako nikada to neće shvatiti jer je tašta, isfrustrirana i nezahvalna.

No vratimo se na sebe. Kasni mi menzis a trudna nisam pa se ti fino Maro Pogibejčić hebi sa svojim živcima!
Ma Bože, nemoj me MOLIM TE više bacat na koljena, nego mi daj neku pozitivnu promjenu. Daj da mi barem Sunašce ozdravi, da mi Anđeo nađe pomoć koju sam joj tražila i ipak našla, ili u najgoru ruku daj meni snagu da mogu nosit ovaj teret.


Puno vas i uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić.......