Neke odluke
Evo izgleda da sam opet čekala Franca da me potakne. Ima nekoliko dana da mi se tisuća i jedna misao vrti po glavi (vjerujem da vam je i samima tako). Nekada nemam dovoljno vremena da ih iznesem, a nekada bi ih htjela iznijeti ali istovremeno zadržati svoju anonimnost, ali kako je svijet mal.........nisam sigurna. Zadnjih dana sam donijela neke važne odluke, najprije u svojoj glavi, a zatim sam ih na što bezbolniji način iznijela mužu (jer kako znamo, temelj svakog čovjeka bi trebala biti mudrost, a žene pogotovo). Pa eto, trudim se.
Zadnjih mjeseci nije prošao niti jedan jedini dan a da se nisam upitala što je meni ovo trebalo. A onda sam shvatila da svaka naizgled bezizlena situacija ustvari ima izlaz, samo čovjek treba donijeti odluku najprije sam sa sobom, a zatim znati prepoznati priliku. Do sada sam samu sebe sprječavala na način da sam se uvjeravala da nemam drugog izlaza jer nemam stalnog zaposlenja (koje nam izgleda sve uvjetuje) a onda me prijateljica podsjetila na moje dobre karakteristike jednim običnim pitanjem: A kada ti to nisi radila?!? I ima potpuno pravo! Nikada nisam bila bez posla jer se nisam sramila ništa raditi tako da u mom životopisu ima podugačak popis "smiješnih" stvari koje sam radila. I shvatila sam zašto sam pristala na sve to. Sve ima neki svoj razlog a sada ga nakon dugo vremena mogu vidjeti. Jer da sam otpočetka uvjetovala neke stvari, tj. da sam do svojih želja došla ucjenom kojom se žene često vode, dobila bi kontra-efekt. A to ne bi bilo niti malo dobro. Ovako ja i suprug skupa sazrijevamo i on počinje vidjeti stvari koje prije nije vidio. A ja sam samo strpljiva i dajem mu vremena da mu neke stvari "legnu". Ipak mu je sve to novo. Je, neki bi rekli ovo i ono za njega s takvim "sporim" načinom razmišljanja, ali je činjenica da kada donesemo skupa neku odluku to će biti konačno. Što znači na duge staze definitivno dobro. Za razliku od nekih-mnogih koji naizgled imaju sve: zdravlje, djecu, riješeno stambeno pitanje ali nemaju razuma da sve to znaju cijeniti, mi imamo "samo" jedno drugo ali se još uvijek svaku večer smotamo kao hobotnice i predemo. To sam oduvijek htjela, iako sam jedan period odustala od takvih želja, a sada imam i nadam se da ću znati održati takav odnos. A to i vama želim, jer dobro kaže pjesma: "nije sreća para puna vreća....."
Sve vas pozdravljam i poručujem da nikada ne odustajete od svojih snova i da u svemu što vam se događa vidite neki smisao. Život će vam postati puno lakši, ja znam da meni je.
|